Ovaj đir se desio 22.07. ali posšto nema puno aktivnosti na forumu, reko da podjelim sa Vama naš mali izlet.
Dakle danas (22.07) smo malo odlučili pobjeći iz vrućine Sarajeva u svježi zrak planine Bjelašnica, te smo otišli skroz sa druge strane planine vidljive iz Sarajeva u selo Sinanovići, te se vratili na Babin Dol (bivši olimpijski cilj spusta za muškarce na ZOI '84).
Na Bjelašnicu se iz Sarajeva ide preko Lukavice, Krupca, Igmana.
Kad se stigne na Babin Dol nastavi se ići cestom koja vodi skroz nadomak Boračkog jezera. Sve u svemu jako blizu od centra Sarajeva a prilično daleko od buke i zagađenja grada, vrućine, itd.
Na Bjelašnici nema vrućine, suše, ledena voda teče na sve strane, zelenilo buja...
Pauza uz cestu nakon što smo prošli Babin Dol

Zastoj, krava na cesti


Divlji konji uz cestu

Krajolik



Šarplaninac totalno nezainteresovano čuva štalu

Kraj asfalta i moja malenkost

Selo Sinanovići


Usred sela aslfatirano sportsko igralište, valjda je neko pametan skontao da veliki sportski talenti obično dolaze iz malih sredina. Inače svako selo usput ima veliko asfaltirano sportsko igralište koje ujedno čini i jedinu asfaltiranu površinu u selu.

U povratku smo došli na Babin Dol, tu su dvije panorame kako to izgleda.
Nekad je u Babinom Dolu bilo 2 hotela koji su uništeni u ratu, a sada se gradi mnogo više smještajnih kapaciteta.


Koliba, mjesto sa najboljom hranom na Bjelašnici, svi sastojci (mlijeko, meso, povrće) su sa Bjelašnice

Malo naših gradskih divljih konja

Povratak kući kroz prelijepi Igman
Slikano je sa motora pa oprostite unaprijed ako nesto nije uhvaćeno kako treba, imam samo dvije ruke a jednom sam morao i motor da vozim








Bye Bye


Dakle, ako vas put ikad dovede u Sarajevo, i budete imali par sati slobodno, nemojte propustiti ljepotu Igmana i Bjelašnice koja se nalazi samo pola sata od centra grada.
Nezna se da li je ljepše ljeti kada je planinsko osvježenje pravi lijek za vrućine ili zimi kada je gore sniježna bajka.
Dvije panorame u punoj veličini

