Jednostavno nitko nema riječi kako bi opisao tugu koja vlada zbog gubitka čovjeka koji je bio pošten, marljiv, pažljiv, pa tako ni ja. Drago mi je što su ga njegovi prijatelji na lijepi i dostojanstven način pozdravili grmljavinom motora, jer uistinu da je netko morao održati govor ne bi imao toliko riječi ni vremena da iznese u tom momentu o njemu. Toliko pozitivne energije je taj čovjek imao u sebi i toliko se borio kroz svoj život da jednostavno čovjek ne može prihvatiti da ga nema, malo vremena je imao za motor zbog svega što ga je pratilo u životu ali uvijek je bilo onih "5 minuta" da se provoza. Teško uistinu je teško i pisati o svemu ovome
Neka mu je laka crna zemlja