đir starim vodovodom

[Dado]

Crtice iz povijesti
Početkom 15.stoljeća zbog sve većeg broja stanovništva u Gradu se pojavio problem nedostatka pitke vode koja se tada dovozila brodovima iz Župe. Godine 1436. donesena je odluka o gradnji vodovoda i za taj posao angažirana su dva meštra iz Napulja: Onofrio della Cava kao projektant i glavni inžinjer te Andriuzzo de Bulbito kao poduzetnik. Ugovor je sklopljen 02.lipnja 1436. sa uvjetom da se do kraja listopada 1437. voda dovede u grad. Najbliži izvor koji se mogao iskoristiti je Vrelo u Šumetu jer je bio na (jedva) dovoljnoj nadmorskoj visini. Vodovod je morao pratiti konfiguraciju terena te mu je dužina skoro 12 km. Sa nadmorske visine izvorišta od 109 metara trebalo je dovesti vodu u rezervar iznad Minčete koji je bio na visini od 89 metara što je bio pad od samo 0.6%. Bez obzira na sve poteškoće vodovod je završen za ugovorenih 16 mjeseci što dokazuje koliko su meštri bili sposobni i domišljati.

Vodovod se, osim sa Vrela, opskrbljivao vodom i sa sljedećih izvorišta: Bota, Orahovac, Račevica, Podvrelo, Vrijesna glavica. Ova ostala izvorišta su postupno priključivana na vodovod.


Mi krećemo u đir sa samog početka vodovoda i najudaljenijeg izvorišta Bota u Staroj čajkovici.




Prošli smo više od kilometra i približavamo se izvorištu Vrelo




Kanal kojim se voda dovodila sa izvorišta Bota u izvorište Vrelo




I evo nas na Vrelu gdje pravimo malu pauzu






Vrelo je skoro potpuno presušilo. Njegova izdašnost varira od minimalnih 3-4 l/s do maksimuma koji u kišnim mjesecima zna iznositi i do 1500 l/s. Inače, profil vodovoda je omogućavao protok od 70 l/s u zimskim mjesecima kada je bilo obilje vode.


Akvadukt na izvoru, nema vode ispod lukova




Krećemo dalje trasom vodovoda koja prolazi kroz Šumet i uredno je asfaltirana jer se danas koristi kao glavna prometnica kroz mjesto




Akvadukt u Šumetu, potpuno zapušten i obrastao bršljanom i mahovinom




Prelazimo cestu Komolac-Brgat i nastavljamo dalje




Vodovodni kanal je na dosta mjesta oštećen




Zanimljivo je kako su stari dubrovčani riješili problem sa krađom kamenih ploča, oštećenjem vodovoda ili korištenjem vode:
-Odsjeći će se desna ruka svakome tko otvori ili začepi kanal zbog čega bi se voda razlijevala ili da se poremeti njezin tok.
-Tko otkrije prekršitelja, dobit će nagradu, ako se krivci ne nađu, štetu će platiti 5 najbližih kuća pri čemu će svaki domaćin kuće platiti 5 perpera globe. Ako je u blizini neka vila ona sve to plaća.
-Onaj koji bude u kanalu prao vunu, platno ili druge stvari platiti će 25 perpera globe ili izdržati mjesec dana u zatvoru.
-Svaki onaj kroz čiji vrt, kuću ili zemljište bude tekla voda iz oštećenog kanala, mora to prijaviti Malom vijeću u roku od osam dana. U protivnom, platiti će globu od dvadeset perpera.
-činovnici koji nadgledaju vodovod svaki će tjedan slati zidara u pratnji zdura da pregleda čitav tok vodovoda i da utvrde da li je gdje nešto pokvareno ili oštećeno.


Dalje prema Komolcu




Malo se prigladnilo pa stajemo točno na mjestu gdje trasa stare željeznice presjeca vodovod






Kamene ploče vodovoda poviše čajkovića




Još jedna pauza na vidikovcu sa kojeg puca pogled na Mokošicu






Približavamo se Sustjepanu






Iznad Sustjepana




Još 1 km do Nuncijate i izlaska na asfaltirani put koji trasom vodovoda izlazi na magistralu. Vodovod je dalje išao preko Konala (otuda ime) do rezervara iznad Minčete. Bio je u funkciji sve do 1920., a zadnju značajnu ulogu je imao u ratnim zbivanjima 1991/1992 godine.
Stari vodovod je danas u jako lošem stanju, da nema biciklista i vatrogasaca koji čiste trasu vjerojatno bi potpuno zarastao. Nerazumljivo je zašto je ovakva građevina zapuštena i gotovo nepoznata, a mogla bi se itekako iskoristit u turističke svrhe. Radi se ipak o jednom od najstarijih vodovoda u Europi, da ne spominjem Hrvatsku gdje je skoro 450 godina stariji od drugog.


Stara karta trase vodovoda




Mi smo propješačili skoro 11.5 km, nešto manje od 3 sata čistog hodanja. Naravno da je uz sva stajanja, mezu i zafkanciju to trajalo znatno duže tako da smo više nego ugodno i korisno potrošili još jedan sunčan dan.





Pozdrav svima

[don vito]

Dobra hodnja,malo sam điloz što njesam mogo ić
Koliko još ima ovakvih skrivenih bisera koji naokolo leže zaboravljeni i zapušteni a mogli bi bit atrakcija i rudnik novca. Žalosno da se ovako zapusta povijest starija od SAD-a