Rečeno - učinjenio. Kako smo ja i Luko u stalnom zamahu i ne damo da se motori ohlade, učinismo i ovaj poludnevni đir do Zavale u Popovu polju.
Nismo se previše dogovarali, ideja je pala na plodno tlo i da se ne ohladi proveli smo je u djelo.
Nismo ni očekivali da će bit masovnijeg odziva, ne zbog toga što smo vožnju oglasili tek dan prije nego zbog činjenice da se rijetki po ovim vrućinama odlučuju za đir dalje od kakve plaže sa dobrom hladovinom.
U iščekivanju Tonćija i Iris sa desetodnevnih putešestvija malo ćemo osvježit forum pokojom riječju i sličicom.
Dakle, kako smo najavili krenuli smo s mosta oko 15 sati a pridružio nam se i spaVe . Ja i Luko smo za promjenu poveli žene pa makar ih pogustalo ovakvo điravanje.
Laganom vožnjom zbog gužvi na magistrali smo sligli do Slanog a onda smo krenuli put čepikuća i graničnog prijelaza. Cesta je idealna za vožnju, s malo prometa a ugođaj je bio zadovoljavajući unatoć temperaturi od 30-tak stupnjeva Celzijusa.
U Zavalu smo stigli bez zaustavljanja i odmah odlučili posjetiti pećinu Vjetrenicu što se pokazalo dobrom odlukom. Naime, grupa s vodičem se upravo spremala za ulazak u pećinu pa su pričekali da se i mi priključimo.
Na ulazu u pećinu nas dočekuje vjetar i temperatura od oko 11 C. Po vjetru je pećina i dobila ime a on se javlja kao posljedica različitih temperatura i tlakova unutar i van pećine.
Unutra nije dozvoljeno snimanje ali ipak nismo mogli odoljeti da ne okinemo koju zanimljivu sliku. Pećina je zadnjih godina prilično uređena i osvjetljene su staze i pojedini zanimljivi detalji ali je ambijentalna rasvjeta nedovoljna za vidjeti sve ljepote pa je moja preporuka svima koji planiraju ići u posjetu da ponesu sa sobom dobre baterijske lampe kako bi novisno o vodiču mogli uživati u ljepotama podzemlja.
Ulaznica za odrasle iznosi 10 KM a svi posjetitelji dobiju zaštitne kacige jer su podzemni prolazi mjestimično jako niski pa više osobe moraju hodati pognuti da ne bi glavom lupali o stijene. Svi koji dođu ljetnoj garderobo dobiju i kabanice jer osim što je unutra hladno, vlada velika vlaga a preko zime i vodopadi pljušte sa stropova kroz podzemne otvore i kanale.
Staze su popločane kamenom ali su zbog stalne vlage skliske i mjestimično na svim opasnim dijelovima ograđene rukohvatim ai ogradama od inoxa.
Vjetrenica obiluje mnogim životinjskim vrstama od kojih je napoznatija endemska čovječja ribica. Imali smo priliku jednu vidjeti u plitkom jezercu dok ih u drugim dijelovima špilje ima u velikom broju.
Vjetrenica ima više istraženih kanala, tunela i kaverni ali se sa sigurnoću ne zna do kuda sve dopiru njeni krajevi. Pretpostavlja se da neki od njih dopiru do otoka Šipana.
Inače je za posjetitelje uređeno 500-tinjak metara staza i sam obilazak traje 40-tak minuta. Zanimljivo u svakom pogledu ali bih još jednom svima preporučio - ponesite svoje baterije ako želite vidjeti što više detalja.
Moram navesti još jednu zanimljivost koju na je prenio vodič. Među životinjskim vrstama koje nastanjuju pećinu očekivali smo onu najpoznatiju i najrasprostranjeniju - šišmiša. Međutim "batmana" tamo nećete vidjetiupravo iz razloga zbog kojeg pećina nosi ime. Vjetar na ulasku u pećinu je toliko jak da šišmiši jednostavno ne mogu uletjeti unutra. Ljudima vjetra skida kacige s glava ako ih dobro ne pričvrstite jer je na ulasku brzina vjetra često do 60 km/h.
Nakon izlaska iz pećine potražili smo osvježenje u obližnjoj gostionici
ali detlje o tome prepuštam Luku da dočara perom i kamerom.
Tema: Tour de Popovo polje (Posjeta: 7152 vremena)