Nakon jednog odgađanja zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta, u nedjelju napokon odvožen planirani đir Tjentišta. Da se ne bi vračali istim putem, nakon Tjentišta produžili do Foče i onda nazad preko Pive, Plužina i Nikšića. Tijekom vožnje dogovorili da još malo ‘zakompliciramo’, pa u Vilsuima skrenuli lijevo i spustili se u Boku , a onda pomalo preko Debelog brijega put doma. Sve skupa odvoženo 420 km.
Pokret je bio u 8 ura s Brgata U dogovoreno vrijeme pojavljuju se svega 4 forumaša ( Rookie, Don Vito, Gvo, Luko) i dva gosta koje dovodi Rookie (Župjani naravno). Don Vito pokušava vozit s slomljenim prstom, ali malo prije Trebinja uviđa da je želja jedno a realnost drugo, pa se vraća doma, a mi nastavljamo pomalo kroz Trebinje, Bileču i Gecko. Put je solidan, ali vozimo oprezno, jer se zna dogodit da u sred bogena naletimo na par krava, koje onako lagano i po komodu šetaju po putu. Nakon čemernog počinje spust prema Sutjesci i tad prvi put stajemo, nakon skoro 2 ure vožnje. Fermava kraj nas i kombi s veselim društvom iz Grada koje ide na rafting. Istim putem prolazi i masu motora, uglavnom srpskih tablica, koji se vračaju s motorijade u Trebinju.
Put je sad dosta loš, ali ise pak vozi koliko toliko normalno. Ulazimo u NP Sutjeska. Krajoliki je jedinstven pa i mirita da bude park prirode, neovisno o događajima iz proljeća 1943 godine
Oko 11 ura stižemo u kotlinu u kojoj se nalazi impozantan spomenik i kosturnica s ostacima 3301 jednog partizana, od njih ukupno 7545 poginulih na ovom području tijekom svibnja i lipnja 1943. Samo iz tadašnjih općina Split i Šibenik bilo je gotovo 1500 poginulih. Eto malo i povijesti, ali samo u brojkama, bez imalo ideoloških konotacija.
Hotel i muzej, koji se nalaze u blizini spomenika, potpuno su devastirani od strane vojske RS u periodu 1992-1995 godine.
Sad je več propisno ugrijalo, pa se neki presvlače u ljetnu opremu.
Uspon do spomenika je poprilično naporan, ali petorica ‘hrabrih’ Dubrovčana ustrajni su da dostignu planirani cilj.
Spomenik je zaista impozantan, a to se najbolje vidi kad se doslovno ‘ušeta’ u sami spomenik.
Neke je obuzela neizdrživa glad, a posebno jednog od nas koji nikad nije gladan i jede vrlo malo
Znači, vrijeme je za objed iako je tek prošlo 11 ura.. Uskoro stiže i jedna grupa motorista iz Srbije. Nema nikakve velike priče osim obostranog ‘Dobar dan’. Mi još priupitali (Rookie
) gdje se u blizini dobro jede. Kaže čovjek u Foči, ali mi ne znamo koliko je daleko Foča ( nema GPS-a
![[smilie=naughty]](https://www.du-moto.com/forum/Smileys/du-moto/naughty.gif "naughty")
), pa stajemo u prvom restoranu. Restoran se zove ‘Tentorium’ i treba ga ubuduće izbjegavat ‘pod obavezno’
Naručili teletinu (sač) a dobili nešto slično teletini, ali ni blizu onako kako smo mi navikli da izgleda pečeno ispod sača. Glad nema oči, pa sve uredno potamanili i popili po pivu.
U restoranu je i par grupica motorista iz Srbije, ali niko ništa ne jede. Znaju valjda ljudi đe se dobro i jeftino jede.
Nastavljamo do Broda,.Na benzijskoj u Brodu se krca gorivo, pa se usput i rashlađujemo sa sladoledom.
Prelazimo preko mosta i vozimo nazad drugom stranom rijeke prema Ščepan polju odnosno granici s Crnom Gorom. E taj dio puta od nekih 25 km ostat će nam u nezaboravnom siječnju, jer se radi o definitivno najgorem putu kojim smo vozili u životu. Nije makadam, ali bi možda bilo bolje da jest. Dva auta se jedva mogu mimoić, a asfalt je toliko loš i oštećen da je to za nevjerovat
Na granici standardno ugodan razgovor s Bosanskim i Crnogorskim policajcima ( kud ćemo….kako je u Dubrovniku…..koliko košta motor). Nastavljamo uz rijeku Pivu prema Plužinama .Sad je put dosta bolji, iako ne idealan.Specifičnost ovog dijela puta su brojni manji i veći tuneli u kojima nema rasvjete, ali zato ima vode ko u priči. Na nekim mjestima doslovno pada ‘kiša’, a u par tunela ima i bogena tako da treba bit maksimalno oprezan. Jest zanimljivo, ali je isto tako i poprilično opasno za vozit. Na mostu stajemo protegnut noge i napravit koju fotografiju.
Nakon Plužina počinje prava uživancija u vožnji. Cesta je sasvim solidna, a krajolik za odmorit oči. Stajemo još jednom na kafu, a jedan (opet onaj isti koji nikda nije gladan
![[smilie=lol]](https://www.du-moto.com/forum/Smileys/du-moto/l_o_l.gif "lol")
) uz kafu naručuje i sendvič od pršuta i sira
Vručina pomalo pupušta pa nastavljamo lagano prema Nikšiću i Vilusima. U Vilusima skrećemo na novu magistralnu cestu koja vodi do Boke. Ta cesta je zasigurno najugodnija dionica koja se može odvozit u nasem širem ‘regionu’.
Još jedno stajanje na spomenutoj cesti prije silaska u Boku.
U Risan stižemo nešto iza 6 ura. Popili po piće, bacilli par ‘pametnih’ i krenuli pomalo put doma standardnom rutom preko Debelog brijega .
U Platu stali na još jedno ‘oproštajno’ piće i tako završili ugodno cjelodnevno druženje.
Vjerovatno će bit još štogod kvalitetnijih slika i nešto videa, jer je Rookie nosio silu tehnike sa sobom i dosta toga snimio (nadam se uspješno
)
Tema: Do Tjentišta i nazad dužim putem (Posjeta: 7813 vremena)