Bosna... pravac na sjeverozapad

[Dado]

... ili gospar Pero apeno smo arivali...* (tu stavljam zvjezdicu jer objašnjenje ide poslije)

Bez obzira na ljetnu vrućinu (ili možda za inat) odlučili smo napravit jedan vikend đir Bosnom. Iris i Tonći na GS-u i Ana i ja na Stromu. Očekivanje je bilo da će na većim visinama biti malo hladnije što je na kraju i ostalo samo na očekivanju. Cilj je bio ići u pravcu sjeverozapada, do krajnjeg cilja u Šipovu izbjegavajući (koliko se to može) magistralne ceste, pogotovo jadransku magistralu. Na kraju je tu bilo baš svega, uključujući i makadam. Usput je planirano obići dosta zanimljivih lokacija, povijesnih i prirodnih, kojih na ovim prostorima ne fali.

Ali, idemo redom...

[Dado]

Za početak odmah stavljam kartu putovanja, nije baš uobičajeno ali ovako možete vidjet kuda smo prošli i lakše pratit putopis

[Dado]

Subota, 09.07.2011.

Zbog vrućine dogovor je da krenemo rano ujutro pa se nalazimo na Brgatu već u 6 sati.


Prelazimo granicu, vozimo prema Trebinju pa onda sjevernom stranom Popovog polja kroz mjesta koja sam nekad davno gledao iz neke druge perspektive


Penjemo se prema Ljubinju pa onda za Stolac gdje pravimo prvu pauzu. Kafići se tek otvaraju ali treba popit prvu jutarnju kavu

[Dado]

Nakon kratkog odmora idemo dalje, cilj je Buna odnosno izvor Bune u Blagaju. Za nešto više od pola sata stižemo tamo i ukazuje nam se ovaj prizor:


Izvor Bune je najveći kraški izvor u Europi.






Tu je par restorana i sjedamo u jedan, vrijeme je za doručak.


Naravno, uštipci sa kajmakom i domaćim sirom.

[Dado]

Slijedi dionica koja nam nije među favoritima ali koju nismo mogli izbjeći: Mostar - Jablanica.

U Jablanici stajemo kod srušenog mosta...


...i idemo posjetiti Muzej bitke na Neretvi koji je ponovo otvoren


po onome što smo vidjeli sačuvana je otprilike trećina nekadašnjeg postava muzeja




rijeka je malo odnijela dio mosta...

[Dado]

Idemo dalje i penjemo se za Ramu (Prozor) očekujući da će temperatura barem malo pasti


Oko podne stižemu u Ramu i vrijeme je za podnevnu kavu. Temperatura je i dalje preko 30C.


Ne damo se omesti i idemo na Ramsko jezero koje nam je usput jer planiramo dalje preko Šujice za Kupres.
Na Ramskom jezeru se nalazi franjevački samostan Šćit gdje stajemo i tražimo malo hladovine.










Pakleno je vruće, idemo dalje i stajemo na vidikovcu iznad jezera tek toliko da ispucamo koju fotku.


Ramsko jezero je akumulacijsko jezero napravljeno 1968. godine prilikom čega je potopljeno preko 1.000 objekata te izravno i neizravno iseljeno oko 3.000 stanovnika.
Na slici se u daljini vidi brana.

[Dado]

Slijedi jako lijepa dionica ceste za Šujicu, bez prometa, kroz super krajolik








Preko Šujice stižemo na Kupres oko 3 popodne. Na visini smo od 1.250 m ali je temperatura i dalje oko 30.
Ručamo u hotelu Maestral i dogovaramo se da bi bilo dobro rezervirat smještaj u Šipovu.
Ranije smo na internetu našli nekoliko opcija i Ana zove prvog sa liste, vlasnika etno kuće Miljević (*sad tu dolazi ona zvjezdica): "Gospar Pero, ..."
Nakon malo pregovaranja gazda Pero pristaje na cijenu koja je objavljena na internetu ali je kao za višednevni boravak. Usput rezerviramo pastrve iz njegovog uzgoja za večeru.

[Dado]

Slijedi dionica Kupres-Bugojno-Jajce. Nemamo niti jedne slike, na dionici Kupres-Bugojno smo uletjeli u neku svadbu sa 50 auta tako da je ta odlična dionica preko Kupreških vrata prošla dosta nervozno.
Sunca i dalje prži, temperatura u Bugojnu je 34C. Vozimo prema Jajcu i tamo smo oko 5 i po.

Parkiramo ispred muzeja II zasjedanja AVNOJ-a i idemo malo to razgledat.






Nakon što je ovuda prošla Oluja, sačuvano je nešto malo originalnih stvari među kojima ove fotelje u prvom redu, u srednjoj je sjedao Tito.




čuvar/vratar nam je "zaboravio" vratit kusur od ulaznica (barem nam je dozvolio slikavat gdje god smo htjeli), ali nam je na odlasku za uspomenu dao razglednicu Jajca iz vremena Sarajevske olimpijade

Još pogled na poznati slap i idemo dalje.


Put za Šipovo nas dalje vodi preko Plivskih jezera.
Negdje između velikog i malog jezera nalaze se ovi mlinčići gdje se malo odmaramo i osvježavamo.

[Dado]

Nešto poslije 7 sati stižemo u Šipovo i tražimo našu etno kuću koja je nekih 3 km izvan mjesta. Prateći putokaz za ribnjak, nalazimo je bez nekih problema i makadamom stižemo na imanje.








Gazda Pero ima neke obveze u gradu ali je tu njegov sin koji nas odmah časti domaćom šljivovicom


a nešto kasnije za večeru spravlja odlične pastrve u kukuruznom brašnu. Ribnjak je u sklopu imanja tako da sa zalihama nema problema.




Jedini smo gosti (smještaj je ionako za max 5 osoba) i ostajemo sami na spavanju.
Pitamo za plaćanje ali kaže sin da će ujutro otac to riješit. Planiramo krenut ranije pa smo mu rekli da bude tu oko 7 sati.

[Dado]

Nedjelja, 10.07.2011.

Ujutro po dogovoru stiže gazda i pravi kavu. Prije toga naravno opet domaća šljiva sa medom


Plaćamo račun, spavanje 10KM po osobi + večera, piće, kava... 46KM, sve ukupno 86KM
Cijeli boravak u etno kući Miljević za 85kn po osobi... dobro ajde... kupili smo još 2 litre šljive

Pakiramo se...


... i odlazimo


Pravac - obližnji izvor Plive








Parkiramo i onda pješke nekih 500-tinjak metara


Višejezični natpis


i eto nas na samom izvoru








Izvor Plive - Šipovo

Vraćamo se nazad do motora i pokret dalje

[Dado]

Iz Šipova idemo direktno za Kupres cestom uz rijeku Janj


Nakon 10-ak km stižemo u Janjske otoke, najomiljenije lokalno izletište














10 je sati i vrijeme je za doručak


Uštipci, domaći kajmak, kiselo mlijeko, kava, piće... 13KM

Oko 11 h krećemo dalje, cesta je uglavnom katastrofa, sa bezbroj zakrpa i rupa ali to GS i Strom gaze bez problema.
Ima i prepreka


Ovako se u Bosni vozi na kamionu


idemo prema Kupresu

[Dado]

Vrlo se kratko zadržavamo na Kupresu i idemo odmah preko Šujice za Tomislavgrad. U Tomislavgradu je lokalna festa, velika je gužva i vrućina.
Lagano piće i tražimo cestu za Blidinje. Imamo razne informacije o cesti, uglavnom veliki dio je makadam.

Prvih 10 km to lijepo izgleda


ali ubrzo smo na makadamu








i nakon 10-ak km se pojavljuje Blidinjsko jezero




Idemo na Blidinje i malo odmaramo uz piće


i kasnije u hladovini


Nigdje nam se na žuri jer je i dalje vruće pa malo kasnije idemo na ručak u "Hajdučke vrleti"


i dok se neki poslije ručka odmaraju pod budnim okom čuvara...


...Tonći i ja imamo druge planove

[Dado]

Nedaleko od Blidinja na cesti prema Rami na sjeveroistočnoj padini Vran planine nalazi se svetište i grob Dive Grabovčeve
Cesta je makadamska i Tonći i ja smo odlučili otići do tog mjesta. Svake prve nedjelje u srpnju je tu hodočašće i ono što nismo znali je da su tom prigodom odlučili "popravit" makadam tako da se nasipali novi šoder. Tako je sad na nekim mjestima debljina šodera i po 20-ak cm. U početku sve ide ok ali dolaskom na uzbrdicu i neravniju cestu ja sam u problemima dok Tonći nastavlja istim tempom i još se vraća nazad vidjet kako meni ide (a ja se borim za život, svoj i Stroma)
Tonćijeve dvije diplome BMW-ove škole za offroad vožnju iz Hechlingena ipak nešto znače.

Napokon, nakon 6 km naporne vožnje dolazimo do suhozidom ograđenog svetišta i Divinog groba i oboje se odmah slažemo da se isplatilo.









Tonćiju nije dosta pa još malo skakuće okolo


Još se samo treba vratit nazad i nizbrdo to ide još teže ali preživljavam nekako i to.

Neposredno prije izlaska sa makadama na lokaciji u Dugom polju nalazi se nekropola stećaka.
Stajemo malo i tu.







Imamo i kratki video sa ove offroad dionice
Blidinje-Diva Grabovčeva

[Dado]

Oko 6 sati popodne napuštamo Blidinje.
Iza nas ostaje Blidinjsko jezero i planina čvrsnica.


I dalje je vruće (oko 35C) dok prolazimo zapadnom Hercegovinom kroz Posušje, Grude i Ljubuški pa se onako u vožnji dogovaramo da se idemo malo osvježit na Kravice.
Ionako ne stignemo do mraka u Grad pa nam to zadržavanje ništa ne znači.

Na Kravicama smo oko 8 sati i nema gužve. Odmah se uvaljujemo u vodopad i prirodni jacuzzi.












Ovo je bio pun pogodak i odmoreni i osvježeni krećemo dalje. Idemo preko čapljine i Stoca pa onda na Ravno, Zavalu i Slano.

Cesta oko Orahovog dola...


...i evo nas na mostu negdje poslije 11 sati





A što reći... vrhunski doživljaj, vrhunski đir. Ukupno 810 km i bezbroj fenomenalnih stvari koje smo vidjeli i doživjeli.

[Laske]

Bravo za đir, a bravo i za trud oko putopisa