Bojim se da u takvom trenutku ne razmišljamo svojom glavom,koliko god mi svi sada pričali da bi ovako iloi onako... Imala sam tešku prometnu i nisam bila pri svjesti,čovjek koji je stao izvukao me na cestu,to je onkasnije pričao,ja se toga ne sječam i dobio me svjesti,ali ja nisam znala što se dogodilo i gdje sam. Ništa nisam znala,falio mi je čitav film u glavi

ležala sam na cesti i u jednom trenu ustala,ali kako sam napravila korak,srušila sam se i opet ostala bez svijesti. Naišla sam tek u bolnici drugi dan i sve mi je bilo u magli. Dan danas mi fali film,ali to je normalno. zašto sam ovo spomenula,zato što sam zahvalna tom gospodinu što mi je pružio prvu pomoć,ali nije razmišljao i dopustio je da ustanem u onakvom stanju. Hvala bogu tu sam gdje jesam