Od Epidaurusa do Epidaurusa

[Dado]

Prije nekih 3 godine nakon članka o grčkom imenjaku Cavtata objavljenog u lokalnom tisku pomislio sam da bi bilo super napravit đir između ova dva gradića istog imena udaljena točno 1.000 km.

Napravio sam plan puta koji je onda stavljen na čekanje. Ana nije bila zainteresirana zbog previše dnevnih km, a ja sam odlučio da ću ga odvozit pa makar i sam. Možda bi bilo tako da nije došla ideja iz BMW kluba DU (hvala Iris i Tonći) da se za Uskrs pođe do Grčke. Plan putovanja se uvelike poklapao sam mojim tako da sam se bez razmišljanja priključio. Bit će tu par dana plus ali vidjet će se više nego sam ja planirao. Proći ćemo obalom Albanije, obići sjeverni Peloponez pa natrag preko Atene i Delfija za Skopje i doma.

Nakon dogovora i napravljenog plana puta rezervirali smo smještaj i sve je spremno. Ukupno je 6 motora, 5 GS-ova i Africa. Osim mene tu su Iris i Tonći, Frano, prijatelj iz Karlovca Davorin sa kćeri, Maro te Goran i Vinja. Goran i Vinja idu s nama prva dva dana pa se vraćaju doma na Uskrs.

Prilikom planiranja pokušali smo uključiti što više u ograničen broj dana koje smo imali. Na kraju smo uspjeli rastegnuti na 7 dana sa dnevnom kilometražom oko 450 km.

[Dado]

1.dan - četvrtak 28.03.

Kreće se popodne, svatko kad može, a plan je naći se u Skadru u hotelu Rose Garden gdje smo rezervirali noćenje.

Ja odlučujem ići cestom zvanom "neću nikad više" uz obalu. Ostali idu preko Nikšića i Podgorice. Uvijek se nadaš da možda neće baš bit takva gužva ali onda prvo zaglaviš kroz Tivat, pa radovi nakon aerodroma, pa radovi na ulazu u Budvu, pa radovi kroz Budvu...
Glavna prednost ove rute je granični prijelaz Sukobin gdje nema čekanja za motore i prolazi se pješačkim prolazom. Kolona auta je bila duga skoro km, zaobilazim sve i baš kad sam došao do kućica stiže autobus iz Ulcinja pun radnika Albanaca koji pješke prelaze granicu. I tako, bilo ih je jedno 40-50 prije mene na kontroli

Nekim čudom u Rose Garden dolazim prvi. Pomalo pristižu ostali i navečer je svih 6 motora na parkingu. To je jedini put da je bilo svih 6 motora, žao mi je što nemam sliku

Posebna priča je sa Marom koji je nekoliko dana prije puta dobio poziv za brod pa otkazao i put i sve smještaje. Nakon što smo mi već krenuli stiže mail da mu odgađaju brod pa odlučuje krenut za nama i ponovo sve rezervirat.

Nakon kratkog odmora u hotelu, navečer smo napravili đir šetnicom i večerali u restoranu Marina Seafood by 4VM.

[Dado]

2.dan - petak 29.03. - Skadar-Parga

Plan je ići obalom... Vlora, Saranda, Ksamil, obilazak Butrinta i onda se prebacit skelom pa dalje prema granici.

Dosta rano izlazimo iz Skadra, ispred nas je 440 km do Parge u Grčkoj.




Stajanje na jednoj pumpi prema Draču




pa na drugoj na obilaznici Fiera




Idemo na novu zaobilaznicu Vlore (još je u izgradnji) odakle puca fin pogled na grad.




Penjemo se na Llogara Pass i stajemo na vidikovcu.










Dalje obalom Jonskog mora prema Sarandi (u pozadini se vidi Krf)




Sarandu zaobilazimo kao i Vloru, prolazimo kroz Ksamil i stajemo na Butrintu prije skele. Odlučujemo da nećemo ići u razgledanje jer je većina već bila i skoro je 5 sati popodne.

Ukrcavamo se na popularnu skelu koja se nije ništa promijenila od prije 13 godina kad sam bio tu






Nakon samo 20 km smo na granici i ulazimo u Grčku




Put nas dalje vodi na Igumenicu, vozimo lagano kroz luku kad odjednom čujem i vidim u retrovizoru da je jedan GS na podu.
Stajemo svi, Maro je kliznuo, udario u parkirano auto i pao. On je ok, podižemo motor i zovemo policiju. Nakon kratkog vremena dolazi na uviđaj policajac na Stromu, vrlo ljubazan lik. Pojavio se i vlasnik auta koji isto nije pravio nikakve probleme.
Ubrzo vidimo da motor ne ide dalje, pali ali gorivo curi ispod karburatora, pukao je neki konektor. Sad je sto kombinacija, a noć pomalo pada. Najbliži ovlašteni BMW servis je u Patrasu, 230 km daleko. Maro ima plaćenu nekakvu asistenciju i nakon nekoliko poziva dogovora se ukrcaj motora na šlepu koja će ga odvest u Patras ali vikend je i to može bit tek u ponedjeljak. Tonći, Iris i Frano ostaju s Marom dok se sve dogovori, mi idemo za Pargu prijavit se u smještaj jer nas gazda čeka.

U Pargu stižemo po noći, kasno je za neki obilazak. Imamo samo vremena poći na večeru u tavernu Tzimas po preporuci gazde smještaja.
Odmah naručujemo lokalne specijalitete




Ostali dolaze dosta kasno, još nekoliko pića na taraci i to je to za danas. Zanimljiv dan.

[Dado]

3.dan - subota 30.03. - Parga-Nafplio

Najduži dan na motoru. Idemo iz Parge za Patras jer Maro mora u BMW servis pa onda preko Olimpije do Nafplia gdje imamo smještaj. Maro sjeda sa Franom na motor i krećemo dosta rano jer je 540 km ispred nas.
Oprostili smo se od Gorana i Vinje koji pomalo, preko Meteora, kreću nazad.



Stali smo na doručak na pumpi kod Preveze, pobrstili skoro sve sendviče i nekakva peciva. Bio je račun ko da smo ručali

Ovo su naplatne kućice na pola puta između Preveze i Patrasa. Zanimljiva je naplata autoputa u Grčkoj. Izgleda da su koncesionari uzimali po 20-ak km auto puta tako da je naplata svako malo, doduše sve sitno.

Sad smo ostali na četiri motora.




Stižemo na Peloponez preko mosta Rio-Antirrio




Vrlo brzo pronalazimo BMW zastupnika u Patrasu. Dok Maro dogovara servis mi malo razgledamo salon.



Nažalost nisu dobre vijesti za Mara. U servisu nemaju taj dio, moraju naručit, a to traje danima. Osim toga nije ni sigurno da šlepa sa motorom kreće u ponedjeljak iz Igumenice. Maro rezervira hotel i ostaje u Patrasu. Savjetujemo mu da koristi joker zovi jer ovo bi se moglo odužit. Joker je njegov dundo, Mario Bonić, bivši nogometaš Dinama koji je karijeru nastavio u Grčkoj gdje je ostao živjeti.

Pozdravljamo se uz dogovor da će redovito izvještavat što se događa.

Slijedi vožnja sjevernom obalom Peloponeza te se u mjestu Pirgos odvajamo prema Olimpiji gdje stižemo oko 13 sati.
Krećemo u obilazak.






Olimpijski stadion




pa još malo Olimpije








Kad smo sve obišli skontali smo da nismo našli mjesto gdje se pali Olimpijska vatra za sve moderne Olimpijade. Za očekivati je bilo da je to u ostacima nekog hrama i sl. međutim slučajno smo pronašli ovo mjesto na običnoj ledini sa par složenih kamenja




Morali smo pitat gugl je li to pravo mjesto




Olimpija je super lokacija i treba je uključiti u svaki plan puta po Peloponezu. Ne propustiti ako imate priliku za posjet.


Pošli smo na pivu (i laganu mezu) u grad koji je odmah uz arheološko nalazište.




Imamo još skoro 200 km do odredišta, prvo na jug uz more pa skrećemo lijevo preko brda prema Nafplionu. Dolazimo u sumrak u naš hotel Artemis, hotelčić koji je odavno odradio svoje ali u centru je što nam odgovara.




Izašli smo pješke do glavnog trga zanimljivog naziva Syntagma koji je bio prepun i nakon pića (vrlo skupog) zaustavili smo se na gyros u nekom lokalnom restoranu na putu prema hotelu.

[Dado]

4.dan - nedjelja 31.03. - Nafplio-Atena

Nakon jutarnje kave u obližnjem kafiću odlučio sam malo razgledat grad jer to nismo jučer stigli. Slikoviti je to primorski gradić sa nekoliko utvrda iz Bizantinskog, Mletačkog i Otomanskog doba. Bio je i glavni grad Grčke 1829-1834. Posebno je zanimljiv otočić tvrđava Bourtzi.






Danas nam je prva stanica Epidaurus, krajnja točka puta što se mene tiče Epidaurus je poznat po amfiteataru koji je udaljen nekih 15-ak km od grada i koji se smatra najbolje očuvanim starogrčkim amfiteatrom sa izuzetnom akustikom.
Amfitetar je ogroman i stvarno zapanjujuć. Akustika je navjerojatna, običan pljesak dolje na dnu odlično se čuje na vrhu cijele građevine. Ima puno o amfiteatru na webu pa koga zanima... svakako destinacija koju treba obavezno posjetiti.












Vozimo se dalje do jednog vidikovca odakle se odlično vidi Epidaurus, Grci ga zovu Archaia Epidauros (Stari Epidaurus).




Zanimljiva je sličnost sa našim Epidaurusom. Ima tu još dosta toga za vidjeti, moj plan puta je uključivao dva noćenja u gradu. Sada naravno nemamo vremena ni skrenuti u grad jer moramo danas rano popodne stići do Atene kako bi još obišli Akropolu. Planiramo stajanje usput na Korintu.

Vozeći se ovom istočnom obalom prema Korintu susrećemo veliki broj motora, nedjelja je, lijepo vrijeme i nije čudno. Čak ni iz Atene nije to neki veliki đir.

Dolazimo na Korint i zadržavamo se samo za nekoliko fotografija. Nema brodova, kanal je zatvoren, vidi se na slici i zašto.






Tu se uključujemo na auto cestu prema Ateni. Negdje prije Atene Tonći i Davorin staju na kratku pauzu, Frano i ja produžujemo. Ubrzo nas je navigacija odvela krivim smjerovima Završili smo u nekom predgrađu Pireja, teretna luka, niđe nikoga na cesti. Izvlačimo se nekako i kroz gusto neseljeno predgrađe, uskim prenapučenim ulicama izlazimo u glavnu luku i vidimo da smo na pravom putu. Pokraj stadiona Olympiakosa vozimo uz more i vrlo brzo nalazimo naš hotel. Izabrali smo hotel koji nije u strogom centru, ovaj je bliže Pireju nego centru. Vidjeli smo da je cijena taxija do Akropole smiješna i zašto se onda uvlačiti u centar, ovdje imamo i parking iza hotela. Hotel se zove Nestorion, ništa posebno ali ne treba nam bolje.

Karte za Akroplu smo kupili online i vrijede za točno određeno vrijeme kad možemo ući, mislim da je bilo u 16 h. Uber nas vozi do Akropole za 8 eura i dolaskom na ulaz kažu nam da je to zadnja grupa, moramo izać za uru vremena. Bilo nam je to ipak dovoljno za obilazak.










Spuštamo se sa Akropole u staru četvrt Plaka u neki restoran nešto pojest.






Nakon meze još malo šetamo i vraćamo se u hotel. Po preporuci sa recepcije večeramo u obližnjem restoranu Koutouki Kalypso. Hrana je bila odlična, vjerojatno najbolja na putu. Na TV-u je utakmica AEK-Olympiakos, lokalni derbi. U restoranu su svi bili za AEK pa sam se prilagodio

[Dado]

5.dan - ponedjeljak 01.04. - Atena-Meteora

Poslije doručka u hotelu pakiramo se i krećemo prema Delfiju gdje planiramo stati prije današnjeg odredišta u Meteori. Velika je gužva kroz Atenu, 4 trake u oba pravca, sve puno, skuteri i motori se guraju na sve strane. Vozim zadnji i na jednom od semafora me hvata crveno, ostali prolaze i naravno vrlo brzo ih gubim iz vida. Nastavljam sam prateći Garmin jer znam da i oni idu po Garminu. Vodi me opet lijevo oko Pireja gdje su brojni zastoji pa dalje na sjever.
Vozim tako sam preko dva sata uz jedno stajanje na pumpi. Ubrzo zove Frano da vidi gdje sam i ispada da sam ispred njih
Cesta je super, iza nekog bogena vidim spomenik, odlučujem odmorit i pričekat ih. Još je samo 40 km do Delfija i morali bi proći ovuda.

Spomenik Grčim partizanima (Karakolithos monument)




Taman lagani odmor, par slika i nailaze ostali pa zajedno nastavljamo u Delfi.

Maro je u međuvremenu javio da je motor stigao u Patras i da se nada kako će do kraja radnog vremena bit gotov. Bio je gotov u 11 sati. Kako? Mario Bonić je zvao nekog svog pajda iz Patrasa s kojim je igrao nogomet, a koji je u stvari lokalni Pero Vićan   i sve se riješilo... ne samo da je šlepa došla rano ujutro u Patras nego se i ekspresno našao dio. Skinuli su ga sa nekog GS-a i motor je spreman. Maro odlučuje krenut za nama, rekli smo mu da rezervira smještaj i vozi za Meteoru, ima 300 km do gore.

Mi stajemo u Delfiju. Oni koji su već bili čekaju u kafani dok se ostali pentraju po brdu.









Kažu stari Grci da je ovo oznaka za centar svijeta



O Delfiju je manje više sve rečeno, neću ništa pisat kao što nisam ni o ostalim starogrčkim lokacijama osim da se vrijedi malo popet uzbrdo i vidjet sve to.
Poslije razgledanja u planu je ručak u nekom restoranu. Frano predlaže jedan u kojem je već bio, Taverna Gargadoyas.
Nakon ručka krećemo dalje prema Meteori tj. Kalambaki.

Kad smo došli ispred smještaja Maro je već bio tamo i čekao nas. Mythos Guesthouse, lijepo sređen smještaj, meni najbolji na ovom putu. Idemo se još malo provozat gore do samostana dok se nije smračilo.






Izlazimo poslije u grad, šetajući naletimo na suvenirnicu i lik nas doslovno uvuče unutra. Otac i sin, znaju dosta o Hrvatskoj i prate naš sport pogotovo nogomet. Kažu da će Rijeka bit prvak a Livaja im je najdraži samo što je malo konfliktan Pamte ga dobro iz Grčke, navijači su AEK-a. Dosta tu pričamo, ponešto kupujemo, puno toga nam i poklanjaju. Butiga se zove Greetings from Meteora i ne možete je falit, na kružnom toku u centru.
Nas par se podosta zadržalo u suvenirnici tako da su ostali već našli restoran u blizini, To Paramithi Tavern, u kojem večeramo.

[Dado]

6.dan - utorak 02.04. - Meteora-Skopje

Ujutro opet sa Davorinom idem do samostana, on je prvi put tu i oduševljen je.








Spuštamo se u grad, uzimamo neka peciva iz pekare za doručak i sjedamo u kafić na kafu.




Krećemo prema Makedoniji tj. graničnom prijelazu prema Bitoli. Frano, Davorin i ja smo u jednoj grupi, Tonći i Maro u drugoj. Vozeći auto cestom promašujemo skretanje za Skopje i skoro smo došli do Soluna kad smo se okrenuli
Vraćamo se nazad i ovaj put pogađamo cestu prema granici. Još putem Iris javlja Franu da je granica zatvorena. Došli su tamo prije nas i saznali da je u tijeku štrajk grčkih carinika i da su sve grčke granice prema non-EU državama zatvorene. Čekaju nas u kafani na granici i kažu da su tamo samo novinari, sve prazno. Štrajk će trajat 3 dana, nemamo pojma što ćemo. Maro je totalno poludio i po drugi put koristi joker zovi. Ukratko ide komunikacija na relaciji Mario Bonić - HR ambasada u GR - GR ambasada u HR - Maro Bonić. Prijedlog iz naše ambasade je da idemo na Igumenicu pa trajektom u Italiju, svašta. Na kraju Mara zove, mislim, pomoćnik grčkog ambasadora u HR i pita možemo li bit na granici u 2 sata po grčkom vremenu. Naravno da možemo idemo odmah tamo. Dolazimo na pustu granicu, izlazi grčki carinik i viče "ajde, ajde!". Vrlo vjerojatno smo jedini koji su taj dan izašli iz Grčke.

Pusta granica u pozadini



Negdje kroz Makedoniju



Nakon nekog vremena i poslije nekakvog makadama radi radova, stajemo na jednoj pumpi. Maro odmah kaže da se motor čudno ponaša na neravninama. Gledamo i vidimo da vilice uopće ne rade, krive su ali prema vani. Očigledno se motor pri padu zarotirao na zemlji i udario rotom. Ništa, idemo dalje ali tempom od 60 km/h, silazimo sa autoputa da ne smetamo. Poslije se dogovaramo da Tonći prati Mara, a da mi ostali idemo prema Skopju i hotelu.
Opet ima nekoliko kombinacija što sa motorom ali Maro je odlučio da će vozit pomalo prema doma.

Ispred hotela City Park




Izlazimo na večeru u gostionicu Kaj Pero koja je skroz blizu hotela. Hrana je bila odlična kako se i očekuje u Makedoniji.

[Dado]

7.dan - srijeda 03.04. - Skopje-doma

Dogovaramo se da Maro krene puno prije nas jer vozi otprilike 60 km/h pa je on na cesti već oko 6 ujutro. Mi krećemo oko 9.
Iz Skopja idemo na Kosovo, kupujemo osiguranje i onda auto cestom skroz na Albansku obalu. Kratko zadržavanje u Skadru, Iris i Tonći odlučuju ostati pa će ujutro doma. Davorin, Frano i ja nastavljamo preko Podgorice i Nikšića. Super je nova cesta od Podgorice prema Danilovgradu. Maro je još usput uspio probušit zadnju gumu ali sve je riješeno i nigdje ga nismo sreli. Pozdravljamo se sa Davorinom na Brgatu, on će još do Opuzena.
Nemam niti jednu sliku od ovoga dana, evo samo ruta




I to bi bilo sve, ukupno 2.800 km, puno toga smo vidjeli, mislim maksimalno što se moglo upakirat u 7 dana.
Super đir!

A Epidaurusi? Nema nikakve dileme da je naš puno ljepši ali lijepo je bilo vidjeti i stari Grčki

[Luko]

Grčka je zakon. Putopis odličan. Imam i ja jedan spreman od prije dvije godine ali nikako slike ubacit

Poslano sa mog MAR-LX1A koristeći Tapatalk

[nikolab]

Odlično ! 

[gokne]

Odgusta pročitat, odličan đir i super slike.
Putopi’s not dead