Kefalonija.....i još ponešto

[Luko]

Malo se piše, ustvari skoro ništa pa eto da napišem nešto o prošlogodišnjem putovanju u Grčku krajem ljeta.  Dakle Davorka (supruga  ) i ja s motorom pomalo, sve skupa 15 dana čiste uživancije. Neko bi takvo putovanje odradio u 5-6 dana ali nama nije bila preša, a i nismo htjeli vozit više od 300 km dnevno. 
Za krajnju destinaciju, otok Kefaloniju,  smo se odlučili doslovno dva dana prije polaska. Na finimentu ni Kefalonija nije bila krajnja destinacija, ali o tom po tom. Nismo se vele mučili s preciznim planiranjem rute, a ni rezervacije smještaja prije putovanja nismo radili. Dugoročna vremenska prognoza je odlična tako da smo i s te strane opušteno krenuli na put.


Dan 1.     Dubrovnik - Kruje

Uputili smo se u četvrtak 12 Rujna s pošteno nakrcanim motorinom. Kad putuje žena onda bi i prikolica bila mala za prtljagu



Planiramo danas doć do Kruja u Albaniji. Klasična ruta Crnogorskim primorjem.





Vrućina je prava ljetna ali nema  gužve po putu pa do Bara stižemo bez napora neđe oko podne. U Baru objed u restoranu 'Pod lozom' . Odma kod prvog kružnog toka s lijeve strane. Za svaku preporuku. Jeo tu par puta i uvjek bilo odlično.



Nismo puno slikavali hranu. Inače Davorka ne slikava u vožnji tako da smo malo kratki i sa putnim slikama (zato je ona na skoro svakoj slici ) Nakon Bara se penjemo prema GP Sukobin . Granični prijelaz ima već poznat i popularan prolaz za motore. Na našu žalost ispred nas je jedno 40-tak biciklista koji stvaraju gužvu. Sve Ameri i svi traže da im se udari pečat u pasaporat tako da sve skupa ide strašno sporo





Napokon prolazimo granicu. Davorka je prvi put u Albaniji. Bila je dosta skeptična što se tiče  Albanije, ali već nakon par kilometara sve sjeda na svoje  Prvo noćenje smo planirali u Krujama, brdskom mjestu iz kojeg puca pogled prema jugu i Tirani. Uru prije dolaska fermavamo na benzinskoji preko Bookinga rezerviramo smještaj.





To nam je bila uobičajena praksa tijekom cijelog putovanja. Ponekad ne bi ni rezervirali nego bi se samo prezentali i pitali za smještaj.
Kruje su vrlo zanimljiv gradić. Stara tvrđava dominira mjestom i glavna je turistička atrakcija.  Zanimljiv je i stari dio grada ispod tvrđave. Smještaj smo našli doslovno na minut hoda od tvrđave. 'Rooms Merlika'. Bolje nije moglo. Inače nije moguće doć do tvrđave s motorom osim ako nemate rezerviran smještaj u 2-3 obližnja objekta.









Domaćin ljubazan, hrana domaća, piva 'Tirana', znači sve pet. Definitivno za preporuku svima koji misle prespavat u Krujama. Razgledanje smo ostavili za slijedeći dan. Lagano se spušta noć, večera na taraci s vrhunskim pogledom pa lagano spavanac.




Dan 2.    Kruje - Gjirokaster

Ujutro solidan doručak i dogovor s gazdom za kasniju odjavu jer se namjeravamo šetando spustit na bazar i kasnije posjetit tvrđavu-muzej.  Dakle klasičan bazar koji je namijenjen isključivo turistima. Ulica s mnogo malih butiga punih suvenira i raznih rukotvorina, slično ko u Mostaru.





E, ali Davorki to nije dovoljno, ode ona nizbrdo dok nismo došli do lokalne place za domaće  A tu nema što nema, totalni šušur. Prodava se živad razno razna, kokoši, purani, koze....sve onako kako ko zna i umije. Policajci tjeraju nelegalne prodavače. Nije nam jasno kako znaju ko je legalan a ko nije. Nama svi izgledaju isto.



Vračamo se pomalo uzbrdo jer planiramo u muzej koji je bio zatvoren kad smo krenuli.
Usput i na kafu u kafić s pogledom.



U jedan dio starog grada se ne može s vozilima. Cimenat i pržina se krca na mazge jer drugog izbora nema.



U okvirima stare tvrđave je muzej izgrađen 1982.  Skenderbeg je je tu glavna faca jer je uspio više od dvadest godina obranit tvđavu od Turaka sredim XV stoljeća.







Naletili smo i na svadbu. Lijepo...



Idemo dalje, pozdravljanje s domaćinima i nizbrdo prema Draču. Danas bi trebali stić do Gjirokastera, grada na jugu Albanije. Petak je 13. pa se vozi s dodatnim oprezom. Kasno smo krenuli i ne namjeravamo puno stajat putem. Idemo preko Drača  cestom SH2.  Lokalne ceste i auto putevi su solidni, ustvari vrlo dobri. Od Drača cestom SH4 obalom a onda nešto prije Vlorea skrečemo prema Gjirokasteru. Jedno stajanje na benzinskoj i poslije objed u restoranu 'Auto Grill 24'. Forumaši tu redovito fermavaju



Sunce prži ko u sred ljeta. Nema puno prometa, cesta je odlična i stvarno uživamo u laganoj vožnji. Smještaj u Gjirokaster smo rezervirali dok smo objedivali. Odabrali smo hotel 'Bebej', a gazda koji se zove Maradona (pravo ime, ne nadimak ) nakon potvrde rezervacije šalje upute kako doć do hotela. Ne bez razloga, u  što smo se kasnije i uvjerili. Dolazimo u Gjirokaster oko 4 ure popodne. Nekako smo uspjeli pronać hotel, ustvari s više sreće nego logike. Hotel je smješten na vrhu Gjirokastera s jugo-istočne strane iza popularne tvrđave. Ne bi ni primjetio da smo stigli na cilj da pred motor nije iskočio Maradona s još jednim likom koji nikako ne sliči na Albanca. Upoznavamo se brzinski. Lik s Maradonom je u stvari gost, Nizozemac koji se vraća iz Armenije. Vozi BMW F800GS. Kaže da je u 3 godine učinio 70tkm, i to bez kvara. Ajmo mu vjerovat. Motor ide u garažu odnosno prostoriju koja je planirana za butigu. Unutra je spomenuti BMW na kojem primjećujem vrlo praktično rješenje.

Zvonce s bicikle....što je sigurno sigurno je.



Maradona je poduzetan lik. Uz hotelčić posjeduje par taksija i mali bus kojim drži liniju  do centra.  Nudi nam besplatan prevoz do tvrđave i nazad. Nakon raspakiranja i osvježenja Maradona nas vozi do tvrđave. Već je dosta kasno, smrkava se i tvrđavu treba što prije obić.  Davorka inzinstra na kulturnim znamenitostima pa makar ostali zaključani u tvrđavi punoj šišmišima cijelu noć   Tvrđava je puna raznoraznih topova iz prošlih ratova, ima veliki plato s ljetnom pozornicom,  i vrlo lijepu crkvu na sjevernom kraju. Tu je izložen i jedan stari američki vojni avion koji ima svoju priču.













Naravno, zadnji izlazimo iz tvrđave (ja sav sretan ) i spuštamo se u centar. Par ulica sa starim i uredno renoviranim zgradama, butige, restorani. Lijepo i zanimljivo.Lagana večerica , kebab , piva. Sve ukusno, uredno i povoljno.





Kad smo sve obišli zovemo Maradonu i on nas vozi nazad u hotel..


Dan 3.    Gjirokaster - Mytikos

Danas je plan doć do trajekta za Kefaloniju. Došli smo......ali tek sutra.
Maradona je malo lijen za rano se dignut pa doručak služi tek od 8 ura. Klasičan doručak, ništa posebno.

Pogled s tarace hotela



Doručkujemo s Nozozemcem i čakulamo. Zajedno odlazimo iz hotela.





Dolaskom na SH4 on ode lijevo na zapad a mi desno prema Grčkoj. Granicu prelazimo bez problema. Ne pitaju Grci koliko cigara imamo. Ne da mi se auto putem pa malo nakon granice skrećem desno jer računam, bolje se vozit kroz zelenilo nego dosadnim auto putem. Na skretanju u autu sjede dva policajca. Kad su vidili da skrećem zablejali se u nas onako razrogačenih oči s malo je reč čuđenjem. Vrlo brzo će nam postat jasno zašto su nas policajci onako gledali. Ustvari već nakon prvih par kilometara shvatio sam da sam se malo zafrknuo što se tiče izbora rute jer ne ne vozim adv motor nego teško nakrcan šleper.Dakle, krenuli smo prema Grčkoj obali uskom, asfaltiranom ali loše održavanom cestom punom odrona, i ulegnuća. Cesta vodi uz samu granicu s Albanijom prema jugu. Na par mjesta fali dio ceste koju su odnijele bujice. Grmlja i drače  na momente ima do pola trake. Prometa gotovo da i nema. Mislim da smo do prvog ozbiljnijeg naseljenog mjesta sreli mozda 2 ili 3 auta u više od uru vožnje. Krajolik je  je zaista prelijep, ali....mi nismo ni vode uzeli sa sobom misleći da ima barem jedna betula uz put. A nema  Na intercomu vlada muk, Davorka šuti, a šutim i ja. Uzbrdo, nizbrdo, serpentine, oštri nepregledni bogeni, prosjek brzine 40-50 nekad malo brže a češće i sporije.  I onda kad je žeđ već postala zabrinjavajuća nailazimo na ovo....



Prekrasno uređen izvor usred ničega. Hvala ti Bože





Nakon odmora nastavljamo dalje i vrlo brzo stižemo do mjesta Vrosina . Osvježenje uz pivu u lokalnoj betuli.



Prelazimo preko nekakvog mostića i napokon se priključujemo na normalnu cestu. U mjestu je i stari most, pa kad smo se već tu šteta je malo ne pogledat i protegnut noge.





Idemo dalje. Nakon nekog vremena eto nas i na auto putu A2. Već su neke ure i jasno nam je da nema šanse da stignemo na trajekt za Kefaloniju  Nakon silaska s auto puta vozimo se cestom E55 sličnoj našoj magistrali. Napokon smo na moru. Probali smo popit kafu usput ali ni to nije jednostavno. Propodne je i Grcima se ne radi. Otvaraju u pet ura. Vozimo se uz obalu  i skrečemo na plažu u mjestu Pidima Kiras. Valjda na plaži kafić radi prekopodne. Eto napokon ugodan kafić, plaža i turisti iz regiona. Uz pivu dobivamo i dva tosta. Valjda je konobar vidio da smo na debeloj rezervi.  I u nas na plaži dobiješ tost gratis ako naručiš pivu 





Već je kasno popodne i standardno tržim po bookingu gdje zanoćit.



Odlučujemo se za hotel 'Iraklis' u malom mjestu Mytikos, svega 15 tak kilometara od trenutne pozicije. Nakon pive hvata nas fjaka i lijeno krećem odvozit još 20-tak minuta. Mytikos je malo, uredno i tiho mjesto odnosno selo s dosta kuća apartmanskog tipa. Obiteljski hotel 'Iraklis' je  super uredan. Motor parkiran na parkingu iza hotela. Šetnja do obližnje plažice uz zalazak sunca.





Večera po preporuci vlasnika hotela. Restoran u centru mjesta, 'Doctor for hunger'. Subota je  i  taraca  je puna domačeg svijeta, atmosfera vrhunska. Na pravom smo mjestu. Jedu se lokalni specijaliteti a kvaliteta je odlična. Cijena super povoljna. Nakon sto smo se pošteno najeli ostali smo jos malo uživat u šušuru i buci restorana. Ne mogu vjerovat da nismo ni jednu sliku učinili
to veće 


Dan 4.    Mytikos – Agia Effimia (Kefalonia)

Ujutro lagano, nije nam preša. Trajekt za Kefaloniju je u tri popodne iz mjesta Nidri na Lefkadi do kojeg imamo sve skupa 50 kilometara. Nakon doručka se pozdravljamo s domaćinima a posebno nas srdačno isparaća majka vlasnika hotela. Strpljivo je sjedala s Davorkom na pižulu dok sam ja pakovo stvari na motor. Imo sam osječaj da misli  'e da je meni ovaki muž, on radi a ja sjedim' 



 Odosmo mi pomalo prema Lefkadi, prvo ispod vode pa iznad vode. Za doć na Lefkadu, koja je u stvari otok, treba proć tunelom ispod mora (plaća se tunelarina)  pa preko malog mosta i na kraju uskim nasipom. Taman stižemo u Lefkas na špicu, nešto prije podne. Sjedamo u prvi kafić uz more i odmah vidimo da i u Grčkoj cijene znatno variraju, zavisno od pozicije. Plati pa se rugaj 





Malo smo i prošetali kroz mjesto. Nije loše, lijepo uređeno, dosta turista.









Nakon što smo se pošteno našetali i popili još jedno piće krećemo  prema Nidri. Stigli smo za momenat, uru i po prije trajekta.



Karta se može kupit tek uru prije partence pa opet hvatamo hladovinu.  Za motor i dvije osobe treba izbursat 28 eura, a vožnja do Fiskarda na Kefaloniji traje uru i po.



Ukrcavamo se na relativno mali trajekt ' Captain Aristidis'. Ima trajekt i koju godinu viška, ali ništa mu ne fali. Klima radi , a ima i bar. Nema previše putnika. Nešto auta, uglavnom renta car i samo još jedan motor, Talijan s GSA (naravno).





 U plovidbi prolazimo pored Itake, otoka na kojem sam bio poslovno  prije 20 godina.



Na Kefaloniju se iskrcavamo malo prije pet ura popodne. Po običaju nemamo ništa rezervirano, a nismo ni približno sigurni na koju bi stranu jer je otok dosta velik, skoro duplo veći  od Krka. Namjeravamo ostat par dana pa nam je cilj da budemo blizu neke veće plaže. Odlučujemo se za mjesto  Agia Effimia (Sv.Eufemija) koje je od popularnije plaže Mirtos udaljeno 10-tak minuta vožnje.Nakon nešto više od pola ure stižemo u Agiu Effimiu, malo mjesto veliko otprilike ko Slano. Hotel 'Moustakis' izvana nije bio baš nešto, ali nismo bili ni rezervirali unaprijed pa ćemo vidit. Sve je na kraju ispalo odlično. Cijena OK, balkon s pogledom na mjesto i more, sve uredno.



Odlučujemo ostat tri noći. Motor je parkiran na putu ispred hotela i pokriven inceratom. Nedjelja je veće i idemo vidit kako mjesto diše. Uvala je puna usidrenih jedrilica koje predveče dolaze s dnevnih izleta. Par restorana na rivi sa živom glazbom, sve puno stranaca. Čeka se u redu na mjesto u restoranu. Mi smo malo prošetali dok ne prođe gužva. Gužva je brzo finula. Ima bit da svi hoće jest u isto vrijeme. Sjeli smo u restoran uz more i pojeli nešto lokalno. Uglavnom grčka hrana je solidna i ne razlikuje se puno od naše.  Cijene su povoljnije nego u nas.   


Dan 5. i 6.    Plaža Mytros

Slijedeća dva dana skroz turistički. Ujutro odličan doručak u hotelu, šetnja po mjestu, kafica, suveniri.



Oko podne na motor i pravac plaža Mytros. Stvarno posebna plaža s neobičnom bojom mora.



Dvije ležaljke i suncobran pa uživancija. I tako do predveče. Ko da u nas nema mora 







Povratak u hotel pa večernja šetnja, večerica, piće i laku noć. Slijedeći dan isto jer ne treba ništa mijenjat kad je dobro. Malo smo i pogledali kud bi mogli dalje. Plan je preko Meteora na Ohrid ali rutu nismo definirali. Davorka malo gugla i dolazi na ideju da bi bilo dobro vidjet Delphi i poznate iskopine starogrčkog  grada-svetišta., pa onda na Meteore. Provjeravam na karti i pada odluka. Idemo za Delphi. Plan je iz Porosa koji je na južnoj strani Kefalonije trajetkom na Peloponez. Dva su trajekta. Jedan ujutro u 8 ura za Patras a drugi u 3 popodne za Killini. Iz Killini je 100 km duži put do Delphi ali satnica više odgovara. Ko će se rano ujutro dizat i žurit na trajekt.  Kupujemo kartu za Killini.

Dan 7.    Agia Effimia (Kefalonia) - Delphi

Lagano ujutro bez preše, kafica pa doručak. Pakovanje i kasna odjava iz hotela. Imamo vremena. Ovaj put se odlučujemo bez klasične moto odječe do Porosa. Kad smo dolazili na Kefaloniju bili smo pristojno obučeni, ali smo se i pristojno skuhali, što u šetnji Lefkasom, a što na trajektu. Sad treba višak robe  zakačit za motor. I to se nekako riješilo.
 


 Krenuli smo oko ure popodne. Ima nekih 40tak kilometara do Porosa. Lagana vožnja po otoku, tu i tamo pokoje selo. Uglavnom vrlo sličano ko po našim otocima Cesta je solidna, nije ko magistrala ali može proć. Oko dvije ure stižemo u Poros. Potvrdjujemo rezervaciju i u hladovinu na piće.


E ovaj trajekt je nešto sasvim drugo od onog s kojiim smo došli na otok. Pravi brod  i slučajno se zove Kefalonija. Ukrcaj nešto prije tri ure.


Uredan trajekt , odlično održavan i komodan. Partenca po redu plovidbe. Ajde da i ja jednom na partenci uživam 



 Uživamo u panorami, a onda lunjamo gore dolje po trajektu da nam prođe vrijeme. Plovidba traje uru i po.







Nakon dolaska iskrcaj,  tankanje na benzinskoj i oblačenje u adekvatnu odjeću. Do Patrasa je 100 km, a onda još toliko do Delphi. Nema šanse da stignemo prije noći. Ovaj put nema puno stajanja, ne volim vožnju po mraku. Cesta solidna, a prije Patrasa počinje auto put br.8. Treba proć preko mosta koji spaja Peloponez s kopnom. Most je ogroman ali ja usprkos navigaciji promašujem skretanje   Malo smo se zapričali preko interphona i eto problema. Okrećem na prvoj petlji i nazad prema mostu. Sve skupa smo izgubili nekih 15-tak minuta. Most je ogroman ali naravno nemam sliku jer Davorka ne slikava u vožnji, a meni se ne da fermavat. Na silasku s mosta plaćamo mostarinu (nešto sitno 1-2 eura) i nastavljamo obalom uz Korintski zaljev na istok prema Delphi cestom br.48. Ne može se baš 200 km bez stajanja. Skrećemo u malo obalno mjesto Marathias odmorit i proguglat smješatj u Delfi. Kasno je popodne, puše dosta jak vjetar sličan maestralu. Mjesto djeluje dosta pusto. Ipak nalazimo kafić koji radi.







 E tu sam naletio na najbolju pivu što sam pio u Grčkoj, 'Mamos'.



Gledamo gdje bi mogli prespavat u Delfi. Rezerviramo jednu noć u hotelu 'Orfeas' u samom centru mjesta. Idemo dalje i jedno po ure prije  Delfi nas hvata mrak. Prva vožnja po noći otkad smo krenuli iz doma, a na kraju i jedina. Motor u kargu pa svjetla bacaju visoko. Svi blicaju a meni se ne da u vožnji namještat visinu svjetla. čuo sam da ima nekih motor što to ide automatski  Penjemo se prema Delfi odličnom cestom s par serpentina . Delfi se nalazi na padini brda pa su sve ceste u mjestu uglavnom jednosmjerne  uzbrice i nizbrdice. U jednoj takvoj uličici nalazi se i hotel koji smo rezervirali. Još je par takvih hotela zbijeno u istoj ulici. Nema hotel garažu pa opet parkiramo ispred hotela. Nisam baš oduševljen . Hotel solidan.ali ništa posebno. Prošetali smo malo mjestom, večerali u restoranu po preporuci vlasnika hotela i natrag u hotel. Sutra ujutro planiramo posjetit muzej i arheološki lokalitet . Dosad nismo nigdje žurili pa ne želimo ni sutra brzinski obić Delfi koji nam se svidio već prvo veće. Odlučujemo ostat još jedan cijeli dan u Delfi pa onda po komodu prema Meteorima.. 

[Luko]

Dan 8.    Delphi

Prvi i jedini dan cijelog putovanja da nismo sjeli na motor. Na brdo gdje su iskopine treba krenut  ranije da bi se izbjegle vrućine. U muzej ćemo nakon planinarenja.  Nakon osrednjeg doručka uzimamo dovoljno vode i onda šetando iz hotela jedno 20-tak minuta do podnožje brda gdje je muzej i ulaz  na arheološki lokalitet.



Karta je 12 eura, a vrijedi i za muzej i brdo. Iako u nas ne fali starina ima se i ovdje što vidit.













Teatar



Stadion, moglo je tu bez problema stat vise od 10000 ljudi







Muzej je ogroman i naravno tematski vezan za sve što smo vidili vanka . Puno originalnih izložaka, fragmenata, skulptura itd. Sve odlično popraćeno plakatima s tumačenjem svakog pojedinog izloška. Može tu čovjek bez problema ostat cijeli dan dok sve temeljito obiđe i pogleda. Nakon svega dosta smo se umorili. Vratili smo se u  Delfi, sjeli odmorit pa u hotel.

Uveče po običaju šetnja , večera .




Dan 9.    Delphi – Kalafaka (Meteori)

Danas treba stić u Kalafaku iznad koje se uzdižu Meteori. Jutro je osvanulo standardno vedro. Evo deveti dan a mi još kiše nismo vidili. Idemo na doručak koji je u ovom hotelu nešto posebno. Ne mislim time na kvalitetu (nije buffet nego continental) nego malo je reć neugodan osjećaj. Gazda sjedi na nekakvoj fotelji i gleda goste kako jedu. Ali baš onako gleda bez pardona. Imaš osjećaj da ti mjeri svaki zalogaj. Inače je i količina i kvaliteta osrednja, pa još kad onako bleji u nas prođe te volja i to malo pojest. Pakujemo se, krećemo i silazimo istim putem kojim smo i došli u Delfi. Za divno čudo stajemo učinit par slika 









Nakon silaska skrečemo  desno na cestu E65 koja vodi na sjever ispod planine Giona dalje prema Lamiji, najvećem gradu na putu prema Kalafaki. Pomalo se naoblačilo i baš nam godi jer nije vrućina. Prije Lamije izlazimo na auto put. Stajemo u Lamiji na odmorištu.



Moglo bi bit nešto kiše na sjeveru ali ne oblačimo kabanice. Glavno da je GPS 100%  water resistant 



Tu smo malo pročakulali s jednim Grkom koji vozi, a što drogo nego GS-a. Ustvari prvo je on pito Davorku dok je bila na blagajni s kojim je motorom. Dakle, samo je jedan motor na parkingu, crni FJR, a ona njemu govori da misli da je onaj tamo crni ali da nije baš sigurna. Eto koliko je nju briga za motore  . Odmaramo i bukiramo smještaj u Kalambaki, hotel 'Galaxy'. Krećemo dalje, penjemo se prema nacionalnom parku Styrfakas. I eto prve kiše. Stajemo na benzinsku obuć kabanice. Staje još jedan mladi par sa Stromom. U čudu gledaju u nas kojom brzinom mi to oblačimo. Sitna kiša i magla koja postaje sve gušća kako se penjemo prema prijevoju.  Čim smo se spustili malo niže magla se razilazi i prestaje kiša. Silaskom s brda  priključujemo se na auto put. U Grčkoj se neki auto putevi plaćaju a neki ne, bez neke posebne logik  Vozimo dalje auto putem prema Kalambaki. Auto put je novi. Odmorišta su mala i nema ništa osim sanitarnog čvora, ali je sve čisto i uredno  Prometa je vrlo malo.
 






Pomalo se približavamo Kalambaki. U daljini se naziru stijene koje se uzdižu iznad Kalambake i na kojima se nalaze poznati manastiri.



Hotel nalazimo bez problema. U sporednoj ulici , ali u samom centru. Siguran parking iza hotela. Odlična soba. Najbolje dosad u Grčkoj. Odmah se presvlačimo u komodniju robu. Tri ure su popodne. Ponovo na motor pa uzbrdo na Meteore. Iz grada do Meteora nema ni deset minuta. Gužva je, masa turista sa svih strana svijeta. Nemamo puno vremena pa zujimo od jednog do drugog manastira. U pet ura se zatvaraju za posjete.


















Kalambaka



Nešto smo ipak uspjeli vidit. Spuštamo se natrag u Kalambaku. Zastoj na putu zbog stada koza koje nonšalantno šetaju cestom i usput kao nešto brste. Vlasnik koza ili ti ga čoban vozi skuter i viče , maše, trubi i skuplja koze kako bi koliko toliko promet krenuo. Nama nije preša. Nakon povratka u hotel motor sam ubacio na taracu koja se nalazi iza hotela, baš ispod našeg balkona.



Idemo prošetat i večerat. Na trgu klasična živost, petak je veče.



Slijedi  odlična  večera, klasično lokalna kuhinja. Nakon večere lagano šetando u hotel.


Dan 10.    Kalafaka (Meteori) - Ohrid

Danas bi trebali doć do Ohrida preko Bitole. Bila je opcija ić preko Prespanskog jezera, ali pošto nikad nismo bili u Bitoli idemo malo dužim ali kvalitetnijim putem. Nismo nešto rano krenuli. Prvo smo se dobro najeli. Doručak je upotpunio odličan ukupni dojam o hotelu 'Galaxy'. Za svaku preporuku svima koji odluče prenoćit u Kalambaki. Cijena za dvije osobe s doručkom 40 eura. Izlazimo iz Klalabake i vozimo solidnim cestama prema Makedoniji (Sjevernoj  ). Večim dijelom je auto put.  Stajemo natankat gorivo i popit kafu.



Neki mladi Bosanci se vračaju s ljetovanja. Promašili skretanje za Solun pa nas pitaju isplati li se vračat. Na kraju odlučili preko Skoplja za Bosnu. Cure poludile, cirkus    Nešto iza podne prolazimo granicu i ulazimo u Makedoniju. U Bitolu stižemo oko ure. Vrućina je poprilična. Parkiramo u centru. Glavna ulica, odnosno šetnica, je puna naroda. Subota je i izgleda da je cijela Bitola izašla u šetnju. Kafići puni. Baš onako lijepo za vidit. Podsjetilo me na Stradun u najboljim vremenima.





U šetnji sam trefio na ljubav iz srednjoškolskih dana, . XJ 650  odlično očuvana u najdražoj crnoj boji



Jedva nalazimo slobodno mjesto za sjest. Lagana meza, piće, rezervacija smještaja u Ohridu i idemo dalje. Put od Bitole do Ohrida je izvrstan, očekivali smo puno lošije.  Izgleda da je cijela dionica nedavno obnovljena. U Ohrid dolazimo oko pet ura. Idemo pravo do jezera na glavni trg. Imamo vremena, rezervirali smo smještaj pa nam nije preša.
Ugodno subotnje poslijepodne, puno naroda u šetnji. Po dijalektu se da zaključit da ima naroda iz cijelog regiona. Opušteno sjedimo i uživamo. Malo nas je poremetilo to što smo morali u zadnji čas ponovo tražit smještaj jer je prvotno rezerviran smješat gazda greškom ostavio otvoren iako je bio zauzet. Na kraju smo sve riješili lokalno. Apartman  5 minuta hoda od trga i jezera  s podzemnom garažom. Nakon svega opet dobro. Izašli smo prošetat i na večeru u restoranu na jezeru. Malo smo hranili i labudove s tarace restorana



Nakon večere još malo šetnje i gotova subota.

[Luko]

Dan 11.    Ohrid

Nedjelja jutro. Kafica u apartmanu. Dosta je prohladno, oko 10-tak stupnjeva, ali čim sunce ugrije eto opet ugodne temperature. Danas je u planu poći do manastira Sv.Naum. Prije toga naravno opet šetando na trg, malo po butigama, malo suveniri.



 Pošli smo nešto gricnut na brzinu. Idem vidit je li se 'Boem' pokvario. Nije, još uvijek je super jeftino i super ukusno  'Boem' je gostionica koju je preporučio vlasnik apartmana u kojem sam lani boravio. Nema tu ni luksuza ni žive muzike. Tu se samo dobro i jeftino jede (na glavnoj cesti kod kružnog toka - skretanje za tvrđavu ).





Idemo nazad u apartman. Treba pogleda MotoGP pa onda put manastira do kojeg ima pola ure vožnje.



Put do Sv.Nauma je loš, uzak i treba bit oprezan jer ima dosta turističkih buseva. Jedan me skoro izguro u bogenu. Kad smo stigli nailazimo na sličnu sliku kao na Meteorima. Ljudi sa svih strana svijeta. Parkiram odma do ulaza u kompleks. Sve je odlično uređeno. Ima tu restorana, kafića, suvenirnica.  Može se i s barčicom do izvora. Sve je besprijekorno uredno.









Obišli smo manastir i sjeli uz izvor,



Ugodna hladovina. Idemo nazad jer treba još vidit i nešto starog dijela Ohrida. Opet na trg s motorom, pa pješke uzbrdo uskim ulicama.





Bazilika Sv.Sofije, amfiteatar, svega pomalo. Tvrđava nam je previsoko. Smrkava se i idemo se obuć u topliju robu. Na večeru ćemo s Mićom kojeg sam upozno lani u Ohridu zahvaljujući Stalkeru odnosno ronilačkoj vezi. Čovjek je vrhunski profesionalni ronilac i pozna dosta ljudi iz Grada. Zna on i gdje se dobro papa. Lani nas je vodio na prave ohridske pastrve s druge strane jezera u Albaniju.  Nakog večere i ugodnog druženja vratili smo se u apartman. Kasno je, malo je zahladilo i ne da nam se u noćni život. A i neke su godine 


Dan 12.    Ohrid - Skadar

Jutro sunčano ali prohladno. Pakovanje i slaganje opreme po motoru. To je isključivo moj poso, Davorka u pravilu ne sudjeljuje jer je to  meni kao gust radit  Prognoza govori da bi moglo bit kiše na putu do Skadra koji nam danas cilj. Onako pod punom ratnom spremom i nakrcani idemo opet u kafić na trg. Čekamo uz kaficu da se malo digne temperatura. Ja sam opalio i  jedan burek za oproštaj od Ohrida. Sunčano je, ali već nakon prolaska granice prema Albaniji postaje jasno da ćemo teško proć bez kiše. Vozimo prema Albasanu cestom SH2. Par kilometara prije Albasna stajemo u gostionicu na osvježenje.



Počinje i kiša. Meni nešto drago, ne znam zašto



Kiša ne pada jako i mi krećemo dalje bez kabanica. Pogodili smo, već u Albasanu je suho. Nakon Albasana pičimo autoputem A3 do Tirane. Tiranu prolazimo bez nekog većeg stresa. Gužva jedino na poznatom kružnom toku. Malo smo prigladnili pa nešto prije Vore stajemo pojest pizzu i rezervirat smještaj u Skadru.

Evo napoko slika hrane....pizza odlična



Hotel Rose Garden je pun pa rezerviramo drugi hotel.  Nakon prolaska skretanja prema Skadru (SH1) nebo se na zapadu doslovno zacrnilo. Stiže fortuno. Ovo bi moglo bit malo ozbiljnije. Stajemo na prvoj benzinskoj nadajući se da će sve to proć jer imamo dosta vremena u rezervi. Ma kakvi. Počela je kiša ali na zapadu ništa nova. I dalje delumbije, munje, čudesa. I tako uru i po.





Nema se što više čekat. Oblačimo kabanice i gas. Ubrzo smo uletili u pravi potop biblijski razmjera. Prolom oblaka, ne vidi se  vozit  Auti voze jedva 40-50 po auto putu. Čista lutrija.Trajalo je to 20-tak minuta dok nismo prošli stacioniranu frontu. Eto sad sunca sa zapada. Ne stajemo do Skadra. Hotel 'Vilaznia' dosta blizu centra. Motor parkiran na ulici. Nisam oduševljen ali što je tu je. U sobi fen koristimo za sušenje postava kaciga. Hotel je nov. Ustvari to je jedan sprat novogradnje na kojem se nalazi desetak soba. Doručak se služi u susjednoj zgradi, u nekakvoj betuli. To je skroz bez veze i zbog toga je ovaj hotel prekrižen za ubuduće, iako je soba definitivno najbolja u kojoj smo boravili od početka putovanja.
Idemo prošetat do centra. Skadar ima izvrsnu šetnicu, sve uredno i čisto. Daleko je ovo od Albaije Envera Hoxhe.





Poćelo je lampat pa smo prevntivno kupili i ombrelu. Opet stiže nevrijeme. Ajmo mi u hotel dok je na vrijeme 


Dan 13.    Skadar - Žabljak

Dan kad bi se trebalo vratit doma. Nevrijeme je protutnjalo preko noći  i osvanulo je jutro bez oblaka. Nakon  doručka pakovanje i idemo put doma. Dionica ceste SH1 od Skadra do graničnog prijalaza Božaj je meni osobno najdraži dio puta kroz Albaniju. Novi asfalt, dugi pregledni bogeni. Prije dolska na granicu prolazimo pored skretanja za cestu SH20. Da li skrenut ili ne? Ovaj put ne. Za manje od mjesec dana ćemo opet u Skadar pa treba nešto ostavit i za tad 
Na granici nema gužve, prolazimo ležerno. Prvo stajanje u predgrađu Podgorice. Treba malo pružit nogei popit kafu.



Brzo će podne. Gledam prema brdima na sjeveru i kanjonu Morače. Ne da nam se doma. Očemo li na Žabljak? Amo  I eto, umjesto prema Cetinju mi skrećemo prema Kolašinu i uskoro vozimo kanjonom Morače.



Poznata cesta s masu malih tunela. Kako se penjemo sjevernije tako povremeno ima i kišice. Ništa zabrinjavajuče. Ne oblačimo kabanice. Stali smo objedovat uz Taru u restoranu 'Raj' koji se nalazi malo iza Kolašina. Tu sam jeo prije osam godina i bio je odlično. Ništa se nije promijenilo, za svaku preporuku svima koje put nanese tuda.



Malo po malo i eto nas na popularnom mostu na Đurđevića Tari. Tu se skreće za Žabljak do kojeg još ima samo 20 km. Ostat ćemo malo uživat u suncu i pogledu. Ipak nismo tu svaki dan. Usput rezerviram sobu u hotelu 'Zlatni bor'.







Nakon što smo se pošteno odmorili krećemo uzbrdo prema Žabljaku. Vrlo lijepa dionica ceste. Čista uživancija. U hotel 'Zlatni Bor' stižemo malo prije 6 ura. Tu su neki motoristi Nijemci koji svi voze Honde.....ali malo sutra. Opet Bemvejaši. Rezervirali smo sobu s pogledom na Durmitor. Nažalost vidimo samo 'Dur' jer je 'mitor' u oblacima



Kako pada noć tako i temperatura rapidno pada. Tijekom noći je oko 5-6 stupnjeva. Večera u hotelskom restoranu u kojem sam već jeo par puta je izvrsna. Bolje ne može. Evo i jedna od rijetkih slika hrane.



Ostali smo do kasno sjedat u ugodnoj atmosferi. Sutra je plan poć do Crnog jezera i onda put doma.


Dan 14.    Žabljak

Budim se dosta rano , mičem zavjesu s prozora i .......divota. Sad iz sobe vidimo  Durmitor



Opet promjena plana. Šteta ne iskoristit ovako lijep dan i komodno ne prošetat oko Crnog jezera. Nećemo mi još doma. Prije doručka  produžujemo rezervaciju za još jedan dan. Doručak vrhunski, sve lokalno, domače. Čekamo još malo da se digne temperatura.
Bemvejaši odlaze. Sretan im put.



Mi idemo na Crno jezero.



Nema se što puno pisat o Crnom jezeru.....samo slike













E da je popit pivu 



 






Dan 15.     Žabljak - Dubrovnik

Zadnji dan putovanja....definitivno  Idemo preko Podgorice i Cetinja na Budvu. Radovi su i zastoji na putu od Nikšića do Vilusa pa zato biramo dužu rutu. Vožnja klasična bez problema. Stajanje u Nikšiću na benzinskoj i u Budvi...



Debeli brijeg prelazimo iza dvije ure popodne.  Ipak su Konavle najljepše

Eto, 15 dana je proletilo brzo. Na putu nismo imali niti jedan i najmanji problem. Čista uživancija.



Netko bi ovo sve obišao puno brže, ali nama nije bila preša
Yamaha je sve odradila bez greške. Nismo ni sumnjali

[Ante]

Odlicno kapetane

Poslano sa mog SM-J530F koristeći Tapatalk

[don vito]

dobar

[Faber]

Gust za procitat i pogledati

Poslano sa mog SM-G960F koristeći Tapatalk

[Dado]

Super! Odlično

[Dado]

Hotel 'Vilaznia' dosta blizu centra. Motor parkiran na ulici. Nisam oduševljen ali što je tu je. U sobi fen koristimo za sušenje postava kaciga. Hotel je nov. Ustvari to je jedan sprat novogradnje na kojem se nalazi desetak soba. Doručak se služi u susjednoj zgradi, u nekakvoj betuli. To je skroz bez veze i zbog toga je ovaj hotel prekrižen za ubuduće

Kad nema mjesta u Rose Garden (pa čak i kad ima) u Skadru preporučujem hotel Promenade. Skoro na šetnici, a vlasnici isti kao Rose Garden, znači provjerena kvaliteta.

[Luko]

Preskočio sedmi dan. Sad je i to ubačeno preko veze 

[Luko]

Kad nema mjesta u Rose Garden (pa čak i kad ima) u Skadru preporučujem hotel Promenade. Skoro na šetnici, a vlasnici isti kao Rose Garden, znači provjerena kvaliteta.

Top lokacija. Kako je riješen parking?

[Dado]

u portunu

[Devetka]

Odlično Barba 

[stalker]

Iako sam većinu slika već ranije vidio, usmenom predajom već čuo a pojedine krajeve kud ste putovali i upoznao, opet sam našo vremena i sve temeljito pročitao od slova do slova. 
Šta bi tek da je Davorka završila tečaj fotografije u pokretu, trebo bi ti još jedan vijađ na brodu da napišeš cijeli putopis 

[jeeves]

Super đir

Kad jednom počne slikavat u vožnji, neće moći prestat

Sent from my Redmi 4 using Tapatalk

[Ivica Coric]

Nice trip Capt