Petak, 27.05.
Golem, pogled sa balkona u 6 i po ujutro
Malo poslije 7 krećemo dalje na jug i za nešto više od uru vremena stižemo do Fiera. Nezaobilazni Fier na svakom našem putu, a zaobilaznica još nije gotova. Kao i obično probijamo se kroz grad u kojem su za divno čudo isto tako radovi pa gps ne pomaže previše. Nekako se izvlačimo iz grada i nakon nekoliko km priključujemo na cestu SH4 koja preko Tepelene i Gjirokastera vodi sve do Grčke granice. Cesta je odlična, poluprazna i može se voziti kao na autoputu.
Tražimo nekakav restorančić za doručak i nakon 30-ak km po SH4 stajemo u ovaj Autogrill
Vozimo dalje po SH4 uz rijeku Viosu kroz Tepelene pa dalje prema Gjirokasteru i granici. Prolazimo Albansku i dolazimo na Grčku granicu kad tamo najmanje 40 auta, ne miču se. Tek poslije smo saznali da su carinici imali bijeli štrajk. Ana stupa u akciju, odlazi pješke do granične kućice i kaže mi da se probijam naprijed. Albanci i Grci me uredno puštaju i već smo drugi na redu.
Prilazi mlađi carinik i odnosi nam papire odmah u kućicu i ubrzo vraća nazad. Vidimo da aute detaljno pretresaju i vade sve iz gepeka. Drugi carinik dolazi i pita je li to moj motor. Jest, naravno. E ima i on takav isti, najbolji motor itd itd. Kažem najbolji na svijetu samo nemoj mi prevrtat po kuferu jer najviše gladaju cigare, a Ana uvijek ima barem jednu šteku za puta
Usput nas onaj prvi upozorava da pazimo sljedećih 60-ak km na divlje životinje, posebno divlje svinje koje se zalijeću u vozila sa strane
Od granice do našeg smještaja u mjestu Monodendri samo je 45 km. Nešto malo iza podne, u stvari iza jedan po grčkom vremenu stižemo ispred Konstantinou & Elenis Guesthouse
Konstantinou nije doma, Elenis jest ali joj engleski nije jača strana. Nekako se sporazumijevamo oko smještaja, došli smo ipak malo ranije. Srećom soba nam je bila spremna i na brzinu smo se raspakirali i spremili za obilazak.
Sjedamo na motor i idemo tražit mostove. Prvi na kojeg smo naletili je jedan od najpopularnijih i nalazi se na svakom prospektu o Zagori - most Kokkoris ili Kalogeriko (1750.)
Odmah nakon toga vjerojatno najzanimljiviji i najpopularniji - Plakidas (1814.)
Na putu za mjesto Kipi (Kipou) stajemo na most Lazaridis (1753.)
U samom mjestu Kipi skrećemo na lagani makadam i eto nas na mostu Mylou (Mylos) Kipon (1748.). Odmah smo ga naravno prozvali Miloš i najviše nam se svidio od svih.
Tu je i mini Miloš
Na izlazu iz mjesta je most Petsioni (1830.)
Prilično je vruće, vraćamo se u Kipi i sjedamo u hladovinu na piće
Nakon pauze idemo nazad i uz put stajemo na most Arkouda (1806.)
Što radi vrućine, što radi umora mostoljupcu je dosta mostova (i to smo doživjeli) i vraćamo se u Monodendri, tj. malo iznad mjesta gdje je poznata kamena šuma (Monodendri Stone Forrest)
Odozgo se vidi cijelo mjesto, smješteno na samom rubu kanjona
a na kraju te ceste iznad mjesta nalazi se vidikovac Oxya sa nezaboravnim pogledom na kanjon Vikos
Na slici se to baš i ne vidi ali pola metra iza mene je kilometarska strmopizdina
U Monodendriu postoji još jedan vidikovac na drugom kraju mjesta gdje se nalazi napušteni manastir Agia Paraskevi. Treba proći kroz manastir koji je smješten na rubu kanjona da bi se došlo do vidikovca.
Monodendri je malo mjesto i ovdje sezona još nije počela pa smo odmah upozoreni da oba restorana rade samo do 9 navečer. Sada je već 7 i po i vrijeme je za večeru.
Odlučujemo naručiti nešto grčko i izbor pada na tzatziki i musaku. Nismo falili, bilo je o-d-l-i-č-n-o
Nakon večere vraćamo se u naš Guesthouse, sjedimo na balkonu i pijuckamo grčku pivu.
Tema: Mostovi okruga Ζαγοροχώρια (Posjeta: 7980 )