Prošle godine smo krenuli sa đirevima u Albaniju, redom od sjevera i Albanskih Alpi. Ovaj put idemo malo južnije na područje između gradova Lezhe i Kruje, područje povijesnih previranja i Skenderbegovih pobjedničkih bitaka, područje na kojem je nastala Albanska država. Upravo zbog toga će u ovom putopisu biti malo više povijesti.
Dan prvi – petak 28.06.
Krećemo sa Brgata provjerenom rutom preko Trevisa, Nikšića i Podgorice na granični prijelaz Hani i Hotit.
čim smo prešli granicu primijetli smo promjenu od prošle godine, sve je uredno označeno novim putokazima, kratki dijelovi makadama su asfaltirani, iscrtana je horizontalna signalizacija. Uživamo vozeći prema Skadru gdje stajemo na kavu u kafiću kod starog mosta. Nažalost, odmah i neugodno iskustvo, naplatili su nam ko da smo na Stradunu ali smo naučili da ubuduće tražimo cjenik prije narudžbe. Svakako izbjegavati to mjesto ako se nekad zaputite ovamo.
Idemo dalje na jug, prolazimo Lezhe i 15-ak km prije Tirane skrećemo lijevo za Kruje. Penjemo se cestom uzbrdo i stajemo u jedan restoran na ručak.
Nekako uspijevamo naručit neko meso što su nam rekli da je “son of cow” ali kad je došlo bilo je više kao “grandma of cow”
Nismo bili prezadovoljni hranom ali je barem cijena bila korektna.
Nastavljamo dalje i ubrzo stižemo u Kruje, malo vožnje kroz grad i tu smo u našem hotelu Panorama. Kad smo izašli na balkon sobe vidjeli smo da je ime hotela prikladno, pogled na tvrđavu i Skenderbegov muzej je kao sa razglednice.
Sat povijesti br.1 – KrujeKruje je gradić koji se smjestio na obroncima istoimene planine. U davna vremena regiju je naseljavalo Ilirisko pleme Albani, a u doba Ilirskih ratova regija je bila pod Rimljanima. U vremenu između VI i IX stoljeća tvrđava je narasla na veličinu grada. Godine 1190. Kruje je postao glavni grad prve autonomne Albanske srednjovjekovne države. Kasnije je područje pripojeno kraljevini Albaniji, a u kasnom XIII i početkom XIV stoljeća pod Bizantskom je vlašću. Krajem XIV stoljeća pada pod Otomansku vlast. Krajem 1443. god. grad preuzima Skenderbeg (opširnije o njemu nešto kasnije) i pod njegovim vodstvom grad tijekom 20-ak godina uspijeva odbiti tri Turske opsade. Tijekom prve opsade 1450. god. oko 1.500-2.000 Skenderbegovih vojnika pobjedilo je Otomansku vojsku od 100.000 ljudi. Tijekom druge i treće opsade 1466. i 1467. god. pobijeđena je Otomanska vojska od 150.000 ljudi. Cijela Europa divilia se zaustavljanju Turskog napredovanja i Skenderbeg je postao simbol borbe protiv Turaka i zbog toga cijenjen u Europi. Nakon njegove smrti 1468. god. i još jedne opsade 1478. grad je pao pod Tursku vlast i ostao pod Turcima sve do I svjetskog rata.
Nakon što smo se smjestili u hotelu krenuli smo pješke u obilazak. Odmah do hotela nalazi se stari bazar sa mnoštvom suvenirnica.
Kupilo se nešto suvenira i šetamo dalje prema tvrđavi i Skenderbegovom muzeju.
Sat povijesti br.2 – SkenderbegGjergj Kastrioti poznatiji po nadimku Skenderbeg najveći je albanski narodni heroj. Rođen je 1405. u poznatoj albanskoj plemićkoj obitelji Kastrioti, a umro je 1468. u Lezheu. Kastrioti su bili turski vazali pa je tako i Skenderbeg u mladosti bio u turskoj vojsci iz koje bježi 1443. god. nakon bitke kod Niša i poraza od mađara Hunydija. Vraća se u Kruje i preuzima grad falsificirajući sultanovo pismo. Objavljuje rat protiv Turaka i pod zastavom Kastriotija sa crnim dvoglavim orlom na crvenoj podlozi kreće u vraćanje područja koja su bila u vlasništvu njegove obitelji. Gotovo nepromijenja zastava danas je službena zastava Albanije.
Godine 1444. u Lezheu okuplja albansko plemstvo u tzv. Ligu iz Lezhea sa ciljem zajedničkog otpora Turcima. Odazvale su se sve značajne albanske plemićke obitelji te se Liga iz Lezhea smatra prvom ujedinjenom Albanskom državom. Oformljena je mobilna vojska od oko 10.000-15.000 ljudi i prikupljena neophodna novčana sredstva. Dio sredstava Skenderbeg koristi za gradnju tvrđave na rtu Rodon, a ostatak služi za potrebe vojske i njihov gerilski način ratovanja. U ljeto 1444. u poznatoj bitki kod Torviolla Skenderbeg ostvaruje prvu pobjedu nad Turcima predvođenim Ali Pašom zahvaljujući taktici i opkoljavanju dvostruko brojnih turskih snaga. Pobjeda je odjeknula u Europi jer je to bio jedan od samo nekoliko poraza Turaka u dotadašnjim bitkama na europskom teritoriju.
U slijedeće dvije godine izborio je još dvije pobjede nad Turcima. U tim počecima Mlećani su podržavali Skenderbega ali im je kasnije postao prijetnja i od 1447-1448 vodio se albansko-mletački rat. Vidjevši da neće tako lako poraziti Skenderbega Mlećani su čak pozvali Turke kao saveznike. Međutim, ni to nije pomoglo i nakon još nekoliko poraza Mlećani nude mir i mnoge privilegije za Skenderbega. Tijekom rata sa Mlećanima Skenderbeg se povezao sa njihovim glavim neprijateljem na Jadranu, kraljem Alfonsom V Aragonskim. Kada je Alfonsu trebala pomoć u suzbijanju nekoliko pobuna obratio se Skenderbegu koji u dva navrata šalje svoje ljude u Italiju. Oni uspješno odrađuju svoj zadatak te to još više učvršćuje Skenderbegovo prijateljstvo sa Alfonsom V.
U lipnju 1450. Turci pokušavaju zauzeti Kruju u prvoj od tri neuspješne opsade. Kruje se brani sa 1.500 vojnika pod vodstvom Vrane Kontija, dok Skenderbeg sa ostalom vojskom napada otomanske snage oko Kruje i prekida im dostavu. U godinama nakon prve opsade Kruje Skenderbeg se još više povezuje sa kraljem Alfonsom V. Alfonso je uz pomoć Pape planirao križarski pohod koji je trebao krenuti iz Albanije što nikada nije ostvareno ali su njegove snage koje su poslane u Albaniju pomagale Skenderbegu u opsadi Berata. Opsada je završila porazom za Skenderbega. Nakon što su Turci nakon višemjesečne opsade najavili predaju, Skenderbeg razdvaja svoje snage i dio njih napušta Berat. Turci su to iskoristili, poslali pojačanje i porazili preostalu Skenderbegovu vojsku.
U ljeto 1457, Turci sa vojskom od 70.000 ljudi ponovo upadaju u Albaniju sa ciljem da jednom zauvijek unište albanski otpor. Poharali su većinu zemlje i ulogorili se u polju Ujedbarha na pola puta između Lezhea i Kruje. Nakon što je mjesecima izbjegavao neprijetalja ostavljući mu lažni dojam da je poražen, Skenderbeg 2. rujna 1457. napada ulogorene otomanske snage i nanosi im poraz. To je jedna od najpoznatijih Skenderbegovih pobjeda nad Turcima koja je dovela do petogodišnjeg mirovnog sporazuma sa sultanom Mehmedom II. Nakon ove pobjede Skenderbeg znatno učvršćuje svoj odnos sa papom koji mu daje određene privilegije i financijsku pomoć.
Godine 1458 u Napulju umire kralj Alfonso V Aragonski kojeg naslijeđuje njegov sin Ferdinand. Njegovom smrću pretaje nada aragonaca o mediteranskom carstvu kao i planovi novog križarskog pohoda u kojem je vodeću ulogu trebao imati Skenderbeg.
U periodu od 1460-1461 Skenderbegove snage na poziv novog kralja Ferdinanda uspješno sudjeluju u bitkama na njegovom teritoriju u Italiji. Kralj Ferdinand mu je ostao zahvalan do kraja života i nakon Skenderbegove smrti nagradio je njegove nasljednike dvorcem Trani i zemljom u Monte Sant’Angelo i San Giovanni Rotondo.
Po povratku u Albaniju nanosi još nekoliko poraza Turcima (na području današnje Makedonije) te znatno popravlja odnos sa Mlećanima nakon što su i oni u ratu sa Turcima (1463-1479).
Papa Pio II 1463. god. pokušava organizirati još jedan križarski pohod i šalje vojsku od 20.000 ljudi u Taranto. U Draču su se trebali pridružiti Skenderbevim snagama od 20.000 ljudi, međutim papa Pio II umire neposredno prije nego su se vojske sastale i još jednom je Skenderbeg ostavljen sam u borbi sa Turcima.
1466. godine sultan Mehmed II predvodi tursku vojsku od 30.000 ljudi u drugoj opsadi Kruje. 4.400 ljudi pod zapovjedništvom Tanusha Thopie branilo je grad. Nakon nekoliko mjeseci borbi sultan uviđa da ni ovaj put neće uspjeti i povlači se u Istanbul. Međutim ostavlja vojsku od 30.000 ljudi da održi blokadu gradnjom tvrđave u centralnoj Albaniji koju je nazvao Il-basan (današnji Elbasan). Početkom 1467. Skenderbeg napada tursku vojsku u opsadi Kruje i pobjeđuje ih čime je završena i druga opsada. Nakon toga pokušava osvojiti Elbasan ali ne uspijeva zbog nedovoljnog broja ljudi i artiljerije.
Sultan Mehmed II pokušava još jednom 1467. osvojiti Kruju ali ponovo je poražen i treća opsada je propala.
U turskim pohodima poginulo je mnogo albanaca, pogotovo među civilnim stanovništvom, plemstvo se gotovo raspalo, a zemlja je poharana. Zbog svega toga Skenderbeg u siječnju 1468. poziva preostalo plemstvo na sastanak u Lezhe da bi raspravili ratnu strategiju i obnovili ono što je ostalo od Lige iz Lezhea. Tijekom tog perioda obolijeva od malarije i umire u Lezheu 17.siječnja 1468.
Borbe oko Kruje. Na dnu u sredini su replike Skenderbegove kacige i sablje. Originale su prodali njegova supruga i sinovi nakon što su pobjegli u Italiju i nalaze se u Bečkom muzeju.
Skenderbegov otac Gjon Kastrioti imao je dobre odnose sa Dubrovačkom Republikom. Nakon njegove smrti Skenderbeg je održao te odnose i imao iste privilegije kao i njegov otac.
Ivona za Skenderbegovim radnim stolom
Pogled na Kruje sa tvrđave
Pomalo obilazimo tvrđavu i kulu u koju nas uvodi lokalni “vodič”, mladić koji je dobro naučio povijest tvrđave i sve nam ispričao na nekom albanskom-engleskom. Stvarno se potrudio i isplatilo mu se, ostavili smo mu dobru napojnicu.
Vraćamo se nazad prema hotelu, kupujemo namirnice (čitaj piće) u obližnjoj butizi, sjedamo na balkon i uživamo u pogledu.
Nakon odlične večere u hotelskom restoranu i kušanja nekih lokalnih specijaliteta nastavili smo druženje na balkonu do kasno u noć.
g
Tema: Od Kruje do Lezhea tragom Skenderbega (Posjeta: 6564 vremena)