Kao i obično, ne idemo nigdje,
kao i obično, crv u nama ne da nam mira,
kao i obično novaca uvijek fali, a planova puta kao u priči.
Kad se navikneš bježati od svakodnevnice, makar i na kratko teško se pomiriti da kolovoz prolazi, a ti stojiš doma.
Igrom slučaj (novaca) , odabiremo najstariji itinerer = idemo u RUMUNJSKU!!!
S puno predrasuda o Rumunjskoj kao nesigurnoj zemlji (pazite se ovoga, čuvajte se onoga, ja bio 80 i neke, ja 90 i neke... bla, bla....) mi krećemo!
16.08.2011.
Rano jutro, pola šest....sunčano i vruće jutro. Cilj današnjeg dana bio je Vukovar (preko Bosne) . Praveći dvije pauze u Vukovar dolazimo oko 15.00. Kava, sok, kolač , Vukovar smo obišli već nekoliko puta, pa pada odluka da idemo u Vojvodinu. Gutajući kilometre nismo ni skontali da smo pregazili ravnu Vojvodinu, polja puna kukuruza, suncokreta koji su na žalost već izgubili svoju žutu boju. Nastavljamo dalje i preko Srpske Crnje ulazimo u Rumunjsku i vozimo do Timisoare. Garmin nas vodi do pansiona Elena. Odličan smještaj, 32 eura s doručkom, a Zinger na sigurnom. Večera i spavanac.
17.08.2011.
Rano dizanje, doručak i krećemo preko Lugoja i Deve u Hunedoaru, cestom punom kamiona, tranzita kao u priči. Stižemo i idemo vidjeti jedan od Drakulinih dvoraca, dvorac Corvin. Navodno je Vlad Tepeš Drakula tu bio zarobljen 7 godina. Izvana je dvorac kao iz bajke, a unutra nas i nije baš oduševio. Nastavljamo dalje prema Sebesu i jednom od ciljeva putovanja-Transalpini (DN67C) . U Sebesu se počinjemo penjati. Guštamo u predivnoj prirodi, vrhunskoj cesti punoj zavoja i dolazimo do jezera Vidra. Oduševljeni, sve 5 ali očekivali smo nešto više. Na jezeru se cesta račva. Lijevo ili desno pitanje je sad? Krećemo lijevo na moj nagovor, jer je desno bio makadam. Lijepom cestom putujemo dalje prema Voineasi, Calimanesti i jedva pronalazimo smještaj jer su neki praznici kod njih. Smještamo se i naručujemo večeru na en-ten-tini jer je jelovnik bio samo na rumunjskom i bez slika. Ajde, moglo se pojest.
18.08.2011.
Budimo se, sve miriše na kišu, nama je danas plan Transfagarasan (DN7C), a njega ne proći po suncu je kao da nisi bio. Prolazimo Ramnicu Valceu, tamo nas već dobro pere kiša i stižemo u Curtea de Arges, polaznu točku za Transfagarasan. (Inače Ceausescu je htio izgraditi Transfagarasan da nadmaši Transaalpinu i prepao se da ga SSSR-a ne bi napao kao Čehoslovačku 1968. Gradili su ga od 1970.-1974.) Dok mi marendavamo u Curtea de Argesu, kiša staje. Too! Krećemo i zaustavljamo se ispod pravog Drakulinog dvorca (dvorac Poienari) do kojeg ima 1480 skala. Ne želimo ostavit Zingera samog, a ni nama se ne da u opremi uzbrdo. Nastavljamo dalje i dolazimo do jezera Vidraru. Pauza, slikavanje, suveniri... Odatle kreće cesta u jako lošem stanju, tu rupa tu jama jedno 20-tak kilometara ali što je to za jednog Adventurea. Rupe i jame nestaju, a serpentine, zavoji, vijadukti nam oduzimaju dah. Idemo dalje, još visočije u planinu prolazeći pored mnogih vodopada, crnogorica polako nestaje, ostaju pašnjaci i vrhovi planina. Krajolici su nestvarni. Svako malo stajemo, slikavamo sve oko sebe želeći da ovo nikad ne prestane. Prolazimo i najduži osvijetljeni tunel u Rumunjskoj (884m) i dolazimo na vrh (2034m). Gomila ljudi, štandova sa hranom i đinđama i predivno ledenjačko jezero Balea. Za opis fale nam riječi. Slikavamo, meditiramo, guštamo i tako bi do sutra, ali sati brzo prolaze i moramo dalje. Spust!!! Ludilo, to je to zbog čega smo ovdje. Zinger se ne može obuzdati, struži lijevo, struži desno, slikaj, snimi, pa tako X puta. Tužni silazimo i nastavljamo dalje prema Branu. U Branu odlučujemo ostati dvije noći. Večera, isprobavanje ne znam koje pive po redu i spavanac.
19.08.2011.
Danas obilazimo dvorac Bran. Kao i većina izgrađen je na stijeni. U njemu je navodno boravio Vlad Tepeš i Rumunji su od tog napravili turističku atrakciju koju godišnje obiđe na tisuće ljudi. Nakon obilaska krećemo dalje, idemo vidjeti još jedan dvorac, dvorac Peleš u Sinaiau. Velika je gužva na cesti. Ulazimo u Sinaia i ne možemo pronaći dvorac. Ne uzbuđujemo se previše, u kacigama pada dogovor: idemo u Bukurešt. Idemo vidjeti što je to Ceausescu napravio kad je srušio 20-tak crkvi, iselio tisuće ljudi, a oni koji nisu htjeli otići zatrpali su ih bageri. Stižemo u Bukurešt, milionski grad. Gužva, ludnica, vruće... Prije par godina smo se dogovorili da nikad više nećemo ići u velike gradove. Ali nikad ne reci nikad! Prolazimo ispod slavoluka pobjede i nakon par kilometara dolazimo do Palače Parlamenta. Vau, koja građevina! Ostavlja bez daha, ali ako ne znaš ništa o diktatoru, a ovako... malo mi je mučno bilo. Policajac nas pušta na parking ali ne i u zgradu, iako je jedan dio otvoren za turiste. Nakon kraćeg odmora preko Pitestia, Campulunga vraćamo se u Bran. U Branu nalazimo mjesto u slatkom restoranu, večerica, pokoja pivica i dogovor pada da Transfagarasan moramo proći još jednom ali ovaj put od sjevera prema jugu. I tako bi!
20.08.2011.
Ujutro krećemo iz Brana preko Rasnova, pa nekim prečicama kroz prirodu i dolazimo do Cirtisoare gdje počinje uspon na Transfagarasan ali sa sjevera. Ovaj put bez puno stajanja, samo guštanje u vožnji! Osjećaj, ludilo! U par dana, dva puta ga proći. Prošli smo fakat dosta planinskih cesta i prijevoja u Alpama, ali ovo je br.1. Stižemo u Ramnicu Valceu u rano popodne i nalazimo super hotel. Odmaramo. Ipak smo pretjerali zadnjih dana!
21.08.2011.
Malo kasnije se dižemo, malo smo mamurni od prethodne večeri i polako se pakiramo. Budući da nismo obišli jug Transalpine jer sam ja navijala lijevo, a ne na makadam na onom jezeru, današnji plan je jug Transalpine. Kako se vratiti doma, a ne vidjeti južni dio? Krećemo prema Novacima, početnoj južnoj točki Transaalpine. Predivna planinska cesta sa puno zavoja! Tek nedavno je cijela asfaltirana, na sreću ili nesreću mnogih putnika. Uživamo, uživamo i samo uživamo! Na jednom od mnogobrojnih vidikovaca stajemo, slikavamo i u daljini Tonći ugleda nekakav odašiljač. Naravno, idemo do njega! On i Zinger su otišli po livadama, a ja ostajem i guštam tamo gore, visoko, visoko! Nastavljamo dalje uzbrdo do Urdela Pass na 2145m i onda laganini dole. Novi asfalt, još uvijek nešto radova, mnogo riječica i potoka, stijene neke čudne žute boje. Rumunji kampiraju, roštiljaju gdje god stignu ali što su bliže cesti to bolje. Stižemo do jezera Vidra i preko makadama, jedno 20-tak kilometara, se spuštamo do Petrosanija, dalje preko Hatega, Resite i na graničnom prijelazu Bela Crkva ulazimo u Srbiju. Prolazimo kroz centar Beograda i u Vukovar stižemo u noć. Šetnja i večera uz Dunav! Neprocjenjivo!
22.08.2011.
Dizanje, temperatura je jako visoka i ne ide nam se doma. Idemo za Matulje u posjet dragim prijateljima. Odlična večera i druženje kao i uvijek.
23.08.2011.
Današnji plan je bio aerodrom Željava ali otpada radi jako visokih temperatura i malih zdravstvenih problema. Idemo ravno doma autocestom. Na pojedinim mjestima temperatura 40,5 C. Bolje držati zatvoreni, nego otvoreni vizir. Doma smo! Prijatelji nam pripremaju finu večeru, a mi samo pričamo i pričamo o Rumunjskoj.
Što na kraju reći?
Rumunjska nas je oduševila u svakom pogledu. Ljudi, smještaj, ceste, priroda!!!! One predrasude sa početka priče nestale su već drugi dan! Nismo se ni pazili ni čuvali jer nismo imali od koga.
Jedno je sigurno, mi se vraćamo u Rumunjsku. Moramo još jednom obići poznate nam ceste, a i mnoge nepoznate, moramo vidjeti deltu Dunava, Crnomorsku obalu, sjever Rumunjske i još puno toga, rumunjskoga!
DRUM BUN!!!
Iris i Tonći
