Benelli, zvuci egzotcno, pa da, kada primjerci na dva tocka sa tim natpisom kostaju od 15,000 eura pa na vise. No, i ,,konfekcija'' nudi dosta toga za (dosta) manje novaca. Da bi se ipak izdvojila dodatna para za egzotiku treba ta egzotika da ima nesto sto ,,konfekcija'' nema, jer ova roba koja ima ovu kvalifikaciju pod navodnicima dosta brzo se razvija tako da egzotika to postaje sve manje osim po cijeni. Za razvoj novih egzoticnih modela treba dosta truda (i novcanih sredstava). Kako doci do toga? Pa, izbaciti na trziste nesto za siroke narodne mase. Italijani se bacaju na posao i razvijaju nekoliko modela skutera. Medju njima i model koji nosi naziv Pepe. Da li je to bilo dovoljno za spas fabrike? Ne. Fabrika bankrotira i kupuje je jedna kineska kompanija. Ovoga puta skuteri mogi da se distribuiraju i preko kineske mreze. Dakle, Benelli Pepe o kome je rijec je italijan sa kineskim pasosem.
U pocetku da napomenem ono sto se kaze na kraju. Najveci kineski uticaj vidi se u cijeni. Za 1.200 eura (carina i PDV ukljuceni) dobija se skuter sa velikim tockovima. Sto se dizajna tice... hm... ja bih rekao da je ipak uspjeli retro stil. Ispod upravljaca ima pretinac u koji mogu stati dokumenta, naocari za sunce i ostale sitnice te velicine. Takodje, iznad tog pretinca je i kukica o koju se moze okaciti bakaluk ili nesto slicno.
Podnica je ravna i postevljena sa reljefnom gumom tako da se noge ne klizaju. Vozacko i suvozacko sjediste su dvije odvojene cjeline. Vozacki dio se dize i ispod imamo prostor u koji stane jet kaciga. Tu se i nalaze cepovi gdje se sipa benzin i ulje za mjesavinu.
Na prednjem tocku je disk kocnica, nazad je dobos. Nosac prtljaga i upravljac izradjeni su od hroma. Upravljac zajedno sa instrumentom (brzinomjer u kome se nalaze cetri lampice: dugo svjetlo, zmigavci, gorivo i ulje) vise pristaje nekom coperu no skuteru, no, opet, to je element koji ga izdvaja iz mora slicnih skutera.
Tu je i veliko prednje svjetlo koje je upravo mnogima razlog da ovom skuteru ,,okace'' etiketu ,,ruzan je''. Za pogon se brine dvotaktni agregat od 50 ccm koji snagu preko variomata prenosi na zadnji tocak. Agregat je vazdusno hladjen. Dakle, nikakve nepoznanice, provjerena tehnologija. No, kakav je Benelli u voznji?
Kao i svaki skuter u gradskoj guzvi se snalazi, okretan, stabilan (veliki tocak). Iako je to dvotaktni agregat skuter djeluje pomalo anemicno (u poredjenju sa Apriliom Scarabeo 50 koju sam imao prilike da vozim) iako je to dovoljno da se u neku ruku prati ritam saobracaja (kada su velike guzve pa ostali ucesnici u saobracaju ne mogu prekoraciti dozvoljene brzine).
Najveca mana skutera su kocnice. Opet poredim sa Aprilijom koja gledajuci ove na Benelliju ima sportske (snazne) kocnice. Izgleda da su kocnice zrtvovane zarad dizajna. Naime na upravljacu poslije rucica kocnica nastavljaju se sajle. Skriven iza plasticnih oplata je kocioni cilindar na koji se djeluje, dakle, sajlom. Nema direknog djelovanja kako je to danas uobicajno. Posto smo radili uporedni test Aprilije i Benellija pa se izmjenjalo nekoliko vozaca primjeto sam da djevojke, koje su prvi put sele na skuter uopste, vise su voljele kako radi kocnica na Benellija. Kod Aprilije su se zalile da grize prejako, da su imale da padnu, da se ne moze dozirati... No, i pored toga kocnice smatram jednim velikim minusom, jednostavno, morale bi biti jace.
Potrosnja se krece oko brojke 4 (nesto malo vise) litra na 100 predjenih kilometara. To je potrosnja kada je bio natovaren sa teretom od preko 90 kg (moja tezina). Autonomija je solidna jer odstupa od standarda klase pa ima rezervoar od (cak) 7,5 litara. Zvuk je tipican za dvotaktne agregate, ali nesto prigusen.
Za ulozeni novac dobijate i vise gledajuci sta konkurencija nudi. Licno mislim da izgleda kao da kosta vise nego 1.200 eura. Nadam se da kinezi nisu uticali i na kvalitet. Vidjecemo, skuter je u svakodnevnoj eksplataciji, pa ne bi valjalo da nesto otkaze. Zanimljiv i originalan (u Benellijevom stilu) skuter.
Tema: Benelli Pepe 50 (Posjeta: 13466 vremena)