Dakle ovako, nedjelja, a i dan slobodan... Vožnja? Svakako. Gdje? Pa, da li je to bitno.
Okretanje telefonskih brojeva, neki spavaju, neki bolesni... u svakom slucaju dva motora cetri osobe od Budve do Kotora, pa serpentinama do Njegusa
Normalno moralo je biti i jedno zaustavljanje da bi se nesto pojelo...
Uglavnom sve do tada manje vise standardno, davno provaljene destinacije, sto se i vidi po broju motorista (SLO tablice uglavnom)
Odlucih da sa Njegusa odem u Niksic, poslije Bukovice skretanje lijevo pa sve do čeva.
Odatle sam mislio da izađem kod Danilovgrada, ali put koji je skretao lijevo obećavao je onako uživo (na karti označen kao put sa najgorom kategorijiom)
Pokazalo se da je put FENOMENALAN, dovoljno širok i pregledan sa dobrim asvaltom (na većini mapa označen kao put preko Bijelih Poljana).
Tako je sve do Slanskog jezera kraj Niksica. Tu idem preko brane (koja se vidi na slici) pa na put Trebinje - Nikšić. Tih par kilometara očajni...
Ispred ulaza u Nikšić hvata me pljusak. U Nikšiću pravim pauzu kod kuma koji upravo restaurira Moto Guzzi V35.
kada je izgledalo da će kisa da stane sjedam na motor i napustam Niksic. Do tunela Budoš vrjeme, hm, nikako...
Kako sam prosao tunel, toplo i sunčano. Iz cuga vozim do Budve.
Presao sam 230 km i potrosio 10 l benzina. Nije loše.
Danas je tačno dva mjeseca kako pazarih KLE, pa reko da obilježim...
Tema: jedan djir bez poente (Posjeta: 1718 vremena)