Evo, Emir se vratio sa kratke (duge?) voznje. 1100 KM za vikend. Kao sto znate, bila je ideja ili Bol na Bracu ili Brela, ali sam ipak okrenuo lijevo ka Gashi, sto je bila odlicna odluka.
Necu vam puno pisati o voznji, jer su mi se dogodile druge stvari koje su NEUPOREDIVO vaznije od voznje. No, ipak.....
Po dolasku u Dalmaciju, bilo je nemoguce proci pored Dubrovnika, a da nas big daddy Luci ne napravi barikadu u Zatonu. Barikadu nije napravio od balvana, vec od hobotnica i raznih vrsta ribe, a sve je to ucvrstio sa najboljim "Posipom". Tragedija ove price je u tome sto sam se ja zurio, jer me je cekao Niksa u klubu "Dvije rote", a takodjer i Gasho na granici. Vec je bio stigao tamo, kad smo Luci i ja tek sjeli da objedujemo. I tako sam ja slupao svu tu vrhunsku (i skupu) hranu u stomak u kratkom vremenskom periodu, tako da me je stomak zezao i naredna tri dana (ko brzo jede i ne gusta, bude i kaznjen). Trebali ste samo vidjeti taj tuzni lucijev pogled.......
No, krenuh ubrzo do brzinske kave do Kluba uz pratnju Lucija, a takodjer me je ispratio do granice. Bilo me je malo sram i Nikse jer sam i tu kavu slupao za par minuta, ali jbga......
Kao dokazano pouzdana osoba, Gasho je vec odavno bio na granici sa zeljom da zajedno vozimo do njegovog grada Bara. No, posto je gasho pravi Biker ( sa velikim "B"), kod njega nema prave linije, vec smo umjesto da idemo trajektom preko zaljeva, opalili skroz okolo i to je bilo super. Zavojita cesta, super krajolik, no automobili. Po dolasku u Bar, odmah slijedi upoznavanje sa gasinim (gashovim!) prijateljima i odmah da vam kazem kako sam bio zadivljem blagoscu i dobrotom tih ljudi. Sto bi rekli, cvrsti ali blagi i prijatni momci. Ljubazni prije svega (za osobe zenskog spola koje ovo citaju, samo da kazem da je Zoran, gasin (gashov!) partner, licnost sa naslovnih stranica zenskih magazina - tamnoput sa bradicim visok, zelene oci....neozenjen, ali ne ganja zenske, vec mu one same prilaze, toliko je "cool").
Znaci, klopa u Sutomoru, a nakon toga spavanje u extra hotelcicu, ponovno veoma, veoma ljubazan tip, cijena 15 euro sa doruckom (klima i sve ostalo).
Drugi i treci dan je protekao i gashinim (gashovim!) neumornim smisljanjima kako provesti dan, pa nije izostao odlazak u Budvu (izvinite, ali moram reci da sam bio veoma pozitivno iznenadjen Budvom. Sve je tip-top, a ja sam uporno imao gard kao bokser u ringu i ocekivao sam navalu buzdovanskih tipova sa zlatnim lancima oko vrata, ocekivao sam.....ma da vam ne pricam. Obzirom da nisam vidio takve face, pokusavao sam ih u gomili IPAK pronaci, ali vjerujte mi nisam uspio. Sve super raja i turisti. Jbga tako je, ne mogu lagati. Budva sredjena takodjer tip-top, sto bi rekli Njemci - "shiki-miki" raja).
Po povratku, Gasho ipak zna moju malu tajnu i nije se moglo desiti da mi ne priredi iznenadjenje - prstaci! I to na nekoj plazi, navecer, negdje...ne znam gdje, ali je sve napucano da boli glava.
Takodjer smo obisli i Ulcinj, Stari Bar, ali i Skadarsko jezero.
Po povratku, svratih do Rage, oliti Danka, a njegova suruga Anita se bila pripremila da klopamo zajedno. Zahvalih se puno, spomenuh onaj moj stomak i dvije case hladne vode su bilu super i jedino sto sam smio pouzdano konzumirati da ne bude iznenadjenja. Pozdravih se sa Ragom i Anitom i produzih do DB2 na kavu sa Dadom. Dado smantan od vrucine i jedva ceka da se dokopa hlada svoga stana i kompjutera. Vidio sam se takodjer i sa simpaticnim Bajacom (Bajcom?), koji je bio u svome poslovnom elementu. Izpozdravljasmo se i ja put pod noge, tj. cestu pod gume.
No, ipak nisam zelio pisati o putovanju, vec o - Gashi. Ljudi, to je takav covjek, da mi svi trebamo da ucimo o ljudskoj dobroti od njega. Nisam upoznao puno takvih ljudi, rijetki su takvi i jedno sam siguran: DA MI JE DVA AUTOBUSA GASHA, NE BIH SE PLASIO ZA BUDUCNOST SVOJE DJECE!
Hajd, zivjeli!