Legenda kaže, tu, u okolini su živjeli Bukumiri, divovski narod, a u jezeru je živio zmaj koji bi se poneki put pojavljivao na bijelom konju. To se nije sviđalo Bkumirima (manje hrane za njih između ostalog) i oni su odlučili da ubiju zmaja. Zbog toga su na stjeni iznad jezera naložili vatru. Kada bi se stjena ugrijala do usijanja oni bi je bacali u jezero. Zbog toga je jezero proključalo, i zmaj gnjevan napade Bukumire. Tim činom su Bukumirci istrebljeni, no o veličini bitke svjedoči kamenje svuda okolo porazbacano. Jezero zaista podsjeća na veliko gnijezdo i dobilo je ime po tom divovskom narodu koji je živio tu.
U svakom slučaju, Bukumirsko jezero je ledničko jezero, odnosno formira se topljenjem snijega sa okolnih vrhova, dok je samo jezero na nešto većoj visini od 1.440 m.n.v, dok dubina jezera varira i dolazi do 20 metara. Taj planinski vjenac nosi ime Prokletije i najvjerovatnije ne nosi to ime uzalud.
Početkom mjeseca, daleko od prirode, u virtuelnom svjetu dogovaramo se gdje bi mogli u Nedjelju da napravimo roštilj. Upravo zahvaljujući internetu saznajemo da je put do jezera (zapravo do 300-ak metara pred jezero) asvaltiran i da će taj dan na Prokletijama biti sunčan. Ispostavilo se da osim nas iz Budve za pohod na Bukumirsko jezero zainteresovani su i motociklisti iz Podgorice, Bara, Tivta, Risna i Dubrovnika. Logistički problem zvani, gdje sa velikim grilom, velikom količinom mesa, piva, vina, sokova, vode, čumurom, ...
Ja imam kombi :crybaby2: a to znaći ne idem motorom.
Jedan dio ekipe (sa primorija) okuplja se u Budvi u Garden-Caffeu, dok nas drugi dio čeka u Podgorici (uključujući i Fjaku iz Dubrovnika)
pada dogovor da se ide kroz ,,Sozinu'' a u Reževićima da se sipa gorivo (zbog kiše preko Brajića). U Reževićima čekam, no, ispostavilo da su ipak krenuli preko Brajića ...
No, zato se na mene čekalo u Podgoricu
Krenusmo ...
Tema: Bukumirsko jezero (Posjeta: 2618 vremena)