...jedan lagani đir do Orebica s mojom bivsom kolegicom iz NYC pa barkom na Badiju.

Badija je jedan od najvećih otoka u Korčulanskom arhipelagu, u blizini grada Korčule (20 minuta vožnje brodom od korčulanske luke).
Površina od 0.97 km2 ga po definiciji svrstava u otočiće (manji je od 1 km2), što ga ujedno čini i
najvećim hrvatskim otočićem.
Na Badiji je snimljen poznati bosanski film Crni biseri (1958).
Franjevci, kao višestoljetni vladari toga čudesnoga malog otoka u još čudesnijem prirodnom akvatoriju, vraćaju se na svoj otok, nakon nešto više od pola stoljeća nasilnoga izbivanja.Početak stalnoga stanovanja redovnika na Badiji seže u X. st., kada je red sv. Benedikta na otoku utemeljio opatiju ("Abbatia", po čemu naziv „Badija"). Potom, nakon ugasnuća benediktinaca, zalaganjem korčulanskoga biskupa Ivana iz Krka, dolaze 1392. na Badiju franjevci bosanske vikarije kojima korčulansko Veliko vijeće, poveljom od 3. svibnja 1394., dariva franjevcima dio otoka za izgradnju samostana, a godine 1398. i čitav otok.
Drugi svjetski rat je donio prekid takvoga djelovanja badijskih franjevaca, i to na brutalan način. Odlukom Predsjedništva vlade Narodne republike Hrvatske, od 12. prosinca 1949., na zahtjev vojnih vlasti, izvršena je eksproprijacija samostana i otoka u korist države, a samostan i na otok je smještena vojska JNA.
Bilo je tragično da korisnici Badije kroz pedesetak godina - izuzev adaptacije za hotelske usluge u prizemlju glavne samostanske zgrade - nisu vodile brigu da se uščuva visoko vrijedna umjetnička baština. Naprotiv, najvrjednije predmete se moralo odvesti na različita mjesta, u samostane(" Mala braća") ili crkvene i samostanske muzeje i biblioteke. Crkva i kapela Sv. Križa pretvorene su u skladište najniže naravi. Značajno propali te oštećeni ili posve srušeni oltari, kipovi, drveni kor, i drugo, ostaju svjedoci barbarskoga ponašanja prema višestoljetnom duhovno-umjetničkom stvaralaštu, ostvareni marom i ljubavlju generacija fratara.
Pored svih tih posebnosti Badija je 2003. godine vracena fratrima,franjevcima,crkvenoj hijerarhiji i inima iako je imala veliki turisticki i edukativni prosperitet.
Dio je moga zivota zbog 8 godina volontiranja u radu s djecom koju su moje kolege americki volonteri nazivali war traumatized,sto i jesu nazalost(
www.globalchild.org ).






