Text, vožnja, photo: Marija i Matija Stojanović

Čin prvi – Istočni horizont! Daske koje život znače? Da! Ili … cesta koja život znači?! Još bolje … bar za mene. Pozornica se tog lipnja izdigla u obliku širokih prostranstava centralne Europe i pogleda prema istočnoj i centralnoj Slovačkoj. No da je malo opišem, pozornicu mislim, iz perspektive šaptača i službenog vozača. U lijevom donjem kutu scene smjestio se Zagreb, grad u lipanjskom jutru, obliven laganom žutom svjetlosti sunca. U desnom kutu, nekih 800km od Zagreba čuči Bardejov – nekada kraljevski grad – spava na tromeđi: Ukrajina – Slovačka – Poljska! Prostor izmedju dva grada, ili bolje reći lijevog i desnog kuta moto pozornice, popunjen je Mađarskom i njenim horizontima, istočnom Slovačkom, visokim lipanjskim temperaturama, tranzitinim prometom i  fijukom vjetra pod kacigom. Zastor se lagano podiže! Glavni glumci su dva živa bića i jedan metalni predmet na kojem sjede. Nesto pričaju! Pogledajmo, poslušajmo! Jutro je u Zagrebu … 7h! Prvi dio pozornice pretvara se u praznu cestu prema Varaždinu, gdje valjda zbog ranog jutra po kojem vozimo, u praksi izbjegavamo tu famoznu obavijest sa radija u obliku kolona stranaca po cesti i nabijenih vozila na garanici koja čekaju ulazak u Hrvatsku – turistička sezona počinje! Slovaci hrle na Jadran, a mi idemo posjetiti njihovu zemlju.

U Slovačku je iz Zagreba najbolje doći na tri načina, a zavisno tome u kom smjeru i u koji dio zemlje idete. U istočnu Slovačku i Karpate najbolje je koristiti auto-put Varaždin – Budimpešta – Miškolc – Košice. Ako Vas pak cesta vodi u Centralnu Slovačku, najbrža solucija je opet preko Budimpešte na Vač, i dalje na Zvolen. Ovaj dio ima brze rave ceste, a nakon graničnog Zvolena ste jako brzo u Banskoj Bistrici i dalje prema sjeveru. Ipak, ako želite posjetiti zapadnu Slovačku i Bratislavu, najbolje cestovno rješenje je voziti auto-put na Graz, Beč i tada na Bratislavu.



Interaktivna moto pozornica, nakon Varazdina, lagano se mijenja – počinje Mađarska, i njen sterilni kamionski promet, radovi na cesti, kratki odmor na Balatonu, i jurnjava prema Budimpešti. Temperatura se lagano diže i scena postaje jos jedan lipanjski vrući i prašnjavi dan. Glavni grad Mađarske smjestio se skoro na pola pozornice, jako užurban, težak tog popodneva. Kao lijevak usisao nas je u svoju podnevnu vrevu, u svoj centar – ne namjeravajući nas ispljunuti kroz svoje dno; sve dok nas kolega motociklist nije usmjerio na istok – prema Miškolcu, i još jednoj etapi isprekidanih crta i stotina kilometara.

Pomične slike na našoj interaktivnoj sceni neumoljivo lete – karburatori gutaju svoju pitku tekućinu dok metalni predmet hara ravnicama pozornice! Pozadina na sceni se i dalje lagano mijenja – Miškolc – ravnice – slike grada Košice – Prešov – usnulost Slovačkog popodneva i dolazak smiraja dana. Kasno je popodne, 19h; 12 sati nakon Zagrebačkog jutra. U desnom smo kutu pozornice, 800km od početka prvog čina – lokacija: Bardejov! Moja dužnost, kao šaptača, je priopćiti svekolikom pučanstvu par crtica o ovom zaboravljenom gradu; spomenuti svakako da je područje naseljeno još od kamenog doba. Mistično mjesto, prvi put spomenuto u knjigama još davne 1240. godine, kada su se svećenici iz ovog područja požalili kralju Beli IV. kako ih ugnjetavaju Prešovljani; a oni bi samo htjeli širiti kraljevu ekonomiju. Tada je na Belin zahtijev, tijekom 13-tog stoljeća, grad utvrđen u tešku fortifikaciju, te kasnije postaje centar trgovine sa susjednom Poljskom. 1376. godine, Bardejov dobiva status `kraljevskog grada`, a krasi ga i najvažniji epitet ondašnjeg doba: slobodan! Sljedeća tri stoljeća grad je cvjetao i širio svoju ekonomsku moć, sve dok ga krajem 16-tog stoljeća nisu unišitili ratovi i kuga. Svjetla na našoj pozornici lagano tamne i dolazi noć, dok glavni glumci šetaju centralnim trgom grada koji je tijekom `mračnih godina` srednjeg vijeka bio jedna od najvećih tržnica područja Slovačkih Karpata.

Čin drugi – Slovačka lutanja! Zastor se ponovno lagano podiže. Jutro je u Bardejovu. Kulise su se promijenile. Pozadinska slika je sada kišna i maglovita, a scena i pozornica su ponovno žive. U jednom uglu je Hervartov, malo dalje – na trećini bine je – Spiški Hrad, po sredini su Visoke Tatre, a u krajnjem lijevom uglu je grad Banska Bistrica. Današnja pozornica duga je 400km, i osjetno hladnija nego jučer. Vidimo glavne glumce kako se spremaju i još jednom sjedaju na svoj metalni predmet. Odlaze! Zaustavljaju se pola sata kasnije u Hervartovu! Vidimo ih kako razgledaju katoličku crkvu jedinstvene drvene arhitekture, najstariju takvu crkvu u Slovačkoj.

Cesta nas u ovo rano popodne vodi dalje prema kišnim visoravnima Visokih Tatri, 150km dalje od Spiške doline. Ovdje nema užurbanosti, Tatre su oaza svjezeg zraka i velikih čistih kišnih kapi koje nas pogađaju kao strelice. Vidimo glavne glumce i njihov metalni predmet kako na sredini pozornice uživaju u planinskom ručku i zraku, te krstare ogoljenim proplancima. Nakon lokalne gastronomije, kulise se opet mijenjaju – nižu se pozadinske slike šume, jakog vjetra, i nižih temperatura nego što bi ih očekivali u ovo lipanjsko popodne, pa bilo gdje u Europi. Ali … planina je ipak planina!

Slovačka je zemlja cjenovno prihvatljivog smještaja. Istok zemlje je neznatno jeftiniji nego zapad, ali su cijene u globalu kudikamo niže nego nego na Mediteranu ili općenito `morskim` destinacijama. Tako se u Slovačkoj, u starim UNESCO gradovima, može naći vrhunski dvoetažni apartman, ili ogromna rustikalna soba za 30-50Eur (za dvije osobe) noćenje + doručak. Inače, cijela. Zemlja ima razvijenu ugostiteljsku ponudu, pa zapravo gdje god da dođete ugodan, hotelski ili privatni, smještaj nije problem naći ‘ad hoc’. Kampova baš i nema, ili ih jednostavno mi nismo primijetili. Sve cjene su u prosijeku niže tijekom ljetnih mjeseci, kada je u Slovačkoj pod-sezona!

Ova centralno-europska zemlja oskudjeva auto-cestama; a i motorima, tamo gdje auto-cesti ima, ne naplaćuju cestarinu. Ipak, vjerujem da je motoristima zanimljivije voziti lokalnim brzim cestama koje su kroz Slovačku čiste i 90% dobrog asfalta. Ceste su pregledne, a lokalna okolina i zelenilo podsjeća čak i na kišnu Englesku. Ograničenje brzine u gradu i kroz naselje je 60km/h, van naselja 90km/h, a na auto-cesti 120km/h. Ograničenja se ‘potrebno’ pridržavati kroz naselje, i to bez izuzetaka – jer jedine policijske patrole baš tu vrebaju. Ostala ograničenja moguće je kršiti i do 20% (op.a.). Slovaci voze izrazito pažljivo, pa ste sa strane rizika u prometu sigurniji nego u nekim drugim okolnim zemljama. Cjena 1L benzina u prosijeku iznosi oko 0,9-1,1Eur.

A to selo, koje je jedno od 5 slovačkih UNESCO zaštićenih lokacija spominje se prvi put davne 1376. godine. Selo danas predstavlja način života koji se u centralnoj Europi živio nekada, a 32 stalna naseljenika danas vijerno čekaju turiste te ih uvode u svoje domove pune artefakata iz prošlih stoljeća. Domaće životinje naokolo hodaju slobodne, i uživaju u jedinoj slovačkoj lokaciji u koju današnji život jos nije došao – ni TV, ni struja, ni voda! Voda je još uvijek u bunarima, TV nije potreban jer samo bi kvario doživljaj sjećanja, a struja – hm, pa postoje svijeće! Zašto mi u Hrvatskoj nismo u prilici, ili ne želimo, prodavati žumberak kao sličnu temu?! Kao i Bardejov, ne dirajte i ne lomite zidove, jer zbog utkane prošlosti u Vlkolinecu, zidovi su vrijedosti kao suho zlato – a unutar kuća nije dozvoljeno ni bljeskanje foto-aparatom!

Lipanjski dan se budi; vruće je. Naši akteri sada odlaze iz Vlkolineca i preko paralela moto pozornice traže Zagreb, 800km udaljen! Vidmo ih kako jure na slovački grad Zvolen, a onda dalje prema Mađarskoj na Vač i Budimpeštu. Središnji prostor scene opet je popunjen hunskim horizontima, visokim temperaturama, tranzitinim prometom, labirintskom Budimpeštom, i vjetrom. U kasnije popodne, na Balatonu, stajemo na večeru. Balaton – ostaci socijalističke zabave iz 80-tih, glupa masovnost, nabijene vikendice; ili nas samo sve ostalo nervira zbog sjećanja na ugodnu i tihu Slovačku?! Noć pada, i svijetla pozornice se lagano gase. Par sati kasnije, i u Zagrebu smo – nakon 2000km za tri dana, ili tri čina – tri slovačka čina kulture i kulturnog naslijeđa. Zastor lagano pada, a cesta koja život znači tone u domaći san. Tone u san – do sljedećeg podizanja zastora!

Podijeli...