Zastavnik Šerif ARK D0tako bi nekako glasila Šerifova poslovna adresa da njegovo radno mjesto nije bila najveća vojna tajna bivše države.
Niti je zastavnik nekakav šerif niti je Šerif više zastavnik ali bez njega ne bi bilo ni ove naše priče, pa idemo redom…
Zadnji je vikend u listopadu, a to je vrijeme za đir kao i prethodna dva mjeseca. Nešto su nam krenuli ovi zadnji vikendi. Jedino je problem što je dan znatno kraći pa ne možemo dalje od susjednih nam država. Biramo BiH. Konjic. Nakon toga Blidinje.
Ekipa manje više ista. Krećemo u subotu rano ujutro, dogovor je da stajemo tek na Jablanici. Neće moći, neki ne funkcioniraju bez kave pa moramo prvo u Stradu.
Borimo se s vjetrom u vožnji uz Neretvu. Nikad to ne puše u leđa, vazda kontra.
Zdrava voda na Jablanici. Ko da smo u gradu. Sve puno Dubrovčana, svi koriste vikend za izlet.
e ali treba nešto i pojest. Pite ispod sača malo niže u centru. Vrhunske. Tu upoznajemo ekipu iz BMW kluba Milano. Nisam baš razumio kud će oni dalje, nekuda po obali… uglavnom.
I evo nas u Konjicu. Tu je kamena ćuprija ali nismo tu zbog nje. Ima kamenih ćuprija puno bliže…
Tu smo zbog već spomenute najveće vojne tajne bivše države… i treće investicije uopće. Skuplji je bio jedino aerodrom Željava i vojna luka Lora.
Dakle, nekoliko kilometara od Konjica nalazi se takozvani Titov bunker, u stvari zvani ARK, šifrom zvani D0 (D nula). ARK je naravno kratica jer JNA je bila poznata po bezbroj kratica, već pogađate: ARK - Atomska Ratna Komanda. Treba ipak malo više napisat o ovom objektu i ulozi našeg zastavnika Šerifa.
Titov bunker u Konjicu godinama je bio dobro čuvana tajna. Građen je u tajnosti od 1953. do 1979., a koštao je nevjerojatnih 4.6 milijardi dolara. Površina mu je oko 6.500 kvadrata na dubini od oko 280 metara. U slučaju atomskog rata, funkcionirao bi kao centar vojnih operacija. Bio je predviđen da u slučaju atomske katastrofe omogući nesmetan život 350 ljudi tijekom šest mjeseci. Do 90-ih godina izgradnja i postojanje ovog bunkera bila je najstrože čuvana vojna tajna. Samo ljudi koji su radili na održavanju i nekoliko najviših generala znalo je za njegovo postojanje. U bunker je ugrađen ukupno 21 sistem tadašnje najmodernije tehnologije (agregati, klimatizacija, ventilacija, protupožarna zaštita, komunikacije…) koji omogućuju rad i funkcioniranje (svaki sistem ima svoj backup u slučaju zakazivanja). Građen je u obliku potkovice i sastoji se od 12 funkcionalno povezanih blokova. Kako to da je tako mali broj ljudi znao za bunker? Što je s onima koji su ga gradili? Rekli su nam da su radnici dovoženi sa povezom na očima, različitim pravcima tako da nisu mogli znati kuda ih voze. Osim toga radili bi tu samo 2-3 tjedna nakon čega bi dolazili drugi.
Kada je završen 1979. godine zadužio ga je zastavnik Šerif G. koji je tu proveo sljedećih 13 godina, a da nitko pa ni njegova žena nije znala što i gdje točno radi. Početkom rata u BiH JNA odlučuje napustiti bunker te ga, naravno, u povlačenju uništiti. Akcija je povjerena našem zastavniku ne znajući da se on već tajno stavio na raspolaganje Armiji BiH. Tijekom povlačenja onesposobio je već postavljeni eksploziv i bunker je ostao netaknut. Ostao je Šerif na istom radnom mjestu sve do penzije, poslodavac je bio Armija BiH, a i čin je bio postao veći - pukovnik.
Agencija
Visit Konjic organizira posjete bunkeru sa vodičem. Treba se najaviti ranije i poslati popis ljudi. Sve pohvale agenciji za odličnu organizaciju. Preporučamo.
Vozimo se nekoliko km van Konjica prema Boračkom jezeru i ulazimo u vojni objekt u sklopu kojeg je bunker. Parkiramo i dalje ćemo pješke par stotina metara.
Ulaz u bunker je maskiran tipičnom bosanskom kućom koja ima i garažu… i ono što sad svi znaju - najskuplji backyard na svijetu.
Krećemo u obilazak. Stvarno je velika gužva, tri autobusa gostiju, jedan čak iz Slovenije tako da smo podijeljeni u grupe.
Sve u bunkeru je zaustavljeno u vremenu. Potpuno novi neupotrebljeni inventar.
svak se o svom jadu zabavio
jedna zajednička
konferencijska dvorana
potpuno nova RIZ-ova Tosca 50
Titov blok
(usliko nas službeni fotograf)
Obilazak je trajao sat i po. Malo smo odmorili ispred bunkera pa nastavljamo dalje.
Spuštamo se opet na Jablanicu s koje se penjemo prema Blidinju. Tu ima i makadama koji savladavamo neki lakše, neki teže ali svi uspješno stižemo na Sovićka vrata. Opet pauza. Meza. Ostalo je dovoljno onih pita iz Jablanice.
Uživamo u pogledu na Blidinje, neki i poziraju.
Onda je Pero odlučio prošetat svojih 125 konja po ledini
Nije ni Tonći izdržo
Spuštamo se kroz Blidinje do Hajdučkih vrleti gdje smo rezervirali smještaj, u stvari polupansion. Noćenje, doručak i večera a la carte - 22 eura po osobi.
Prvo smo krenuli sa nekakvom rakijom, kažu da se zove srčanik. Bilo je tih tura…. au
Večera je bila vrhunska i obilata. Naš ministar financija i gastronomije (ujedno i hejter number one) je to držao pod kontrolom
U nedjelju ujutro smo lutali malo okolo. Prvo do Dive Grabovčeve
pa do stećaka
da ne mislite da smo samo gubili vrijeme, neki su bili i u šopingu, domaći sir, kajmak i to...
imamo i video sa povratka u hotel (uključiti zvuk)
Krećemo pomalo nazad... redom...
Aco
stalker
Stromeri
Lena
neki neozbiljni lik
ministar
Iris i Tonći
(E nije greška. Nema slike. Neki lik sa simptomima demencije je zaboravio stat kraj jezera da ih slika. Nema veze, nisu se nego deset dana dogovarali za tu sliku) 
novi asfalt prema Posušju
U Ljubuškom imaju nekakve super palačinke koje smo morali probat i to je to. Još samo zajednička na mostu prije razlaza
Ostale fotografije u
GALERIJI
Tema: Zastavnik Šerif ARK D0 (Posjeta: 13136 vremena)