U Nišu smo bili u dilemi krenuti prema Sofiji ili Solunu, ali smo se ipak odlučili za Solun, pa smo krenuli prema Makedoniji. Put je dobar, dio je auto-put, pa magistrala, pa malo radova na cesti...
Mislili smo da možemo stići do Soluna,ali ipak smo došli samo do Skopja i odustali od vožnje dalje.
Granica
Skopje
Ludilo od kiča, napravili su i vodoskok usred rijeke, a na obalama izgradili nekakve zgrade u obliku brodova.
Jedna od "važnijih" investicija je bio i 66-metarski križ na brdu poviše Skopja!
čaršija
U Skopju smo spavali u nekakvom omladinskom hotelu/hostelu-40 eura noćenje s doručkom. To nam je bio najgori smještaj na putovanju. Kroz Skopje nas je vodio i pomogao nam da nađemo smještaj jedan mladić na kojeg smo slučajno naišli - Marko. Vozi GS 700, bavi se fotografijom, uglavnom vrlo pozitivan lik. Uvečer smo se našli s njim i njegovom ekipom na piću.
Tu smo spavali
Smještaj nije bio nešto, ali tripice za doručak....e to je neprocjenjivo!!
I tako smo krenuli dalje prema Grčkoj. Uglavnom se vozi auto putem, svako malo su nekakve naplatne kućice gdje se plaća nešto sitno (idu i kartice).
Granica
Solun je drugi grad po veličini u Grčkoj, ima više od 350000 stanovnika. Došli smo do centra popili kavu/pivu i raspitali se za smještaj, tu nam je jedan čovjek sve lijepo objasnio kuda da idemo ali mi smo zalutali do jednog drugog hotela i tu i ostali.
U ovoj butizi koja nam je bila blizu hotela čovjek prodaje prerađene siceve za motore i skutere. Tako je V-strom dobio novi sic! Cijena je 80 eura ako mu ostaviš svoj stari sic, a bagster mu košta 35 eura. Ako uzmeš više stvari naravno ima i popusta! Giorgio-legenda!
Samo da napomenem, pošto Grci u 90 % slučajeva voze Honde Transalp i Varadero, Tdm 900 i V-strom 650 tako su u ponudi sicevi za te modele.
Nakon što smo montirali sic, izgrlili se s Giorgiom, krenuli smo prema Kastoriji, usput se malo pogubili....
Opet granica
Nakon granice krenuli smo prema gradu Korce i tu smo natočili gorivo. Zanimljivo je da na pumpi uvijek postoji radnik koji toči gorivo i neki šef koji se pojavi kad želiš platiti karticom i on ti naplati. Taj šef je čak pričao engleski i kad smo ga pitali za neki dobar restoran čovjek je sjeo u auto i odveo nas do restorana. Restoran Vasili -odličan!
I onda smo krenuli dalje prema Pogradecu, a gdje ćemo spavati to nismo znali!
Pogled prema Pogradecu
Pogradec je grad na Ohridskom jezeru, očito turistički centar jer ima tu puno hotela, restorana, raznoraznih zgradurina.
Mi smo se smjestili u hotelu Pogradeci, naravno prvom u kojem smo pitali. Soba za dvije osobe sa doručkom 25 eura!! Nismo mogli vjerovati, pa smo pitali još jednom je li to po osobi, ali nije bilo, a još recepcioner pita je li nam puno! Hotel je otvoren prošle godine i stvarno je odličan. Otprilike naše 4 zvjezdice. I imaju podzemnu garažu. I doručak im je odličan....najbolji i najjeftniji smještaj na cijelom putu.
Pogled iz sobe
Ujutro smo se probudili i opet nas je dočekala dosadna kiša pa je trebalo opet oblačiti kišna odijela. Ali samo do Elbasana, tu smo popili kavu, skinuli kišnjake i više nam nisu trebali.
Elbasan
Ovo je stadion na kojem je nedavno igrao dinamo, a uskoro će se tu igrati utakmica Albanija-Srbija, ako se ne nađe neko pametan da to otkaže ili prebaci negdje drugo jer bi moglo bit mrtvih.
Dalje smo išli prema Tirani, standardno se malo gubili po Tirani, opet nas je jedan dobar čovjek (nekakav zaštitar/policajac na V-stromu) proveo prema izlazu, dalje je sve poznato. Pomalo kroz CG i eto nas doma.
Prošli smo 1800 kilometara i bilo nam je fenomenalno. Nigdje nije bilo ni najmanjeg problema, svugdje su ljudi bili ljubazni i pomogli nam koliko su mogli-hvala im. Granice nismo ni osjetili, činilo mi se da su granični prelazi kao naplatne kućice na auto putu, daš nekakve papire i vozi dalje! Jedino što su ljudi sve zakomplicirali pa malo plaćaš markama pa dinarima pa denarima pa eurima pa lekima....
Završio bih sa jednom mudrom izrekom poznatog istraživača Thora Heyerdahla:
"Granice? Nikad ih nisam vidio,ali sam čuo da postoje u glavama nekih ljudi."