tako je rekao doktor, bez tableta nećeš moć neko vrijeme. Ma doktore proći će mene ta leđa, sedmi mjesec je, osmi mjesec je godišnji i odmarat ću tad. Vježbe, sunčanje, plivanje...kaže on. A vožnja motorom??? Nema šanse, kaže on.
Ma nisam lud po ovom suncu gol se pržiti, kupati sa desetcima drugih na nekoj plaži. Amo se vozit! Lakše je to reći nego učiniti, jer i moj kopilot ima neko medicinsko znanje. Lako s doktorima, moji doma su veći problem!
Planova ima puno, ali ostali smo dužni Rumunjskoj njen sjeverni dio i dogovor pada da ako leđa budu dobra da po Velikoj gospi krećemo! Tako i bi!
Pet dana prije puta trudio sam se da stojim uspravno kao svijeća, kad se sa stolice dižem da ne pravim grimase, kad hodam da ne šepam....a boljelo je da su mi nekad suze tekle. I maherski sam prevario protivnika, a možda sam se borio sam sa sobom. Evo i zašto: U doktora nisam otišao, jedan protivnik manje, djeca sretna kad negdje odemo, drugi manje, a Iris nije ni rekla, mislim da je žmirila na oba oka. Svi problemi riješeni. Sve je na svom mjestu, novci u špagu, Zinger servisiran i sa novim gumama i moli da krenemo.
Spakovali smo se nabrzaka i krenuli ranom zorom. Mobitel u zadnji kufer, skroz na dno i vozi. A ovaj moj glupson kao dijete na tuti, pa ne idemo prvi put, ali ne možeš mu nikakao objasniti da ne treba strugati kuferima, da ne treba plašiti ljude izgledom, zvukom, a bogami i životinje. Ipak smo turisti
Trajalo je to nekoliko kilometara i taman kad je i meni postalo naporno javio se moj kopilot: alo vas dvoje! Mene nije htio da poslušat po ure, a jedna riječ iz ženskih usta i sve postane turistički
E, moj Zinger! Prozujali smo mi tako kroz istočnu Hercegovinu i opet se smrzao preko čemernog. Dolazimo u Foču na raskrsnicu i lijevo ili desno, gdje sad? Naravno ono što najmanje pripremiš dođe te glave. Ispostavilo se da je moj roadbook zakon (onaj sa 6 država). Uvijek nešto naučiš, iskustvo je čudo. I odosmo lijevo umjesto desno i završimo u Sarajevu. Skroz druga strana. Kopilot ljut kako je falio, meni svejedno, malo mi krivo jer je ista kilometraža, a Zinger sretan jer će prašit po putu Sarajevo-Olovo. Nervoza na zadnjem sicu, a u nas dvojice kes. Jednome zbog ceste, drugome što je moja draga jednom uspjela falit. Sarajevo gužva kao obično, a ja ko ja bez trotoara i ledina ne mogu do pravog puta. Rano je, pa ručak u Brajlovića otpada, nažalost. Gunđamo, gunđamo i pravimo prvu pauzu u Olovu. Ne bi mi ali bilo rano za maltretirat nekog konobara, a Zinger zapeo pa zapeo, ne bi stao u Olovu. Kava, pa onda Tuzla, Orašje, Županja. U Vukovaru Zinger kaže vozi, vozi bio sam tu ove godine na humanitarnoj vožnji. Ponosan stav i prolazak Vukovarom uz puno emocija. Kad prođeš kroz Vukovar i uđeš u Vojvodinu, ja nemam potrebu da se zaustavljam, a i 152 km nije neki problem.
Jupi, jupi, ulazimo ponovo u Rumunjsku!!!
![[smilie=skocko]](https://www.du-moto.com/forum/Smileys/du-moto/skocko.gif "skocko")
Ovaj godišnji odmor sam stvarno mislio da ću morati biti turista u Štikovici. Leđa prva liga, kakav išijas doktore, vi uz dužno poštovanje pojma nemate. Plan je (onaj razrađeni) bio da vozimo do Oradee. Već na ulasku u Temišvar pada nam na pamet da potražimo smještaj, meni malo krivo ali, ali...Jedan đir kroz grad je bio dovoljan da krenemo dalje, pa bili smo tu viče Zinger, i na to moj kopilot kaže zivo, zivo! Oko 19 h stižemo u Arad. Prelijep gradić, kupio nas na prvi pogled. Njuškamo i švrljamo onako samouvjereni ipak je ovo drugi put u Rumunjskoj. Prelazimo preko jednog velikog željeznog mosta, a s desne strane prelijepi hotel sa taracom koja gleda na rijeku i taj most. To je to! Iris ide vidjeti koliko košta, ja ne mogu doći sebi, nešto me dojmilo, grad , most, hebiga. Još kad je tramvaj prošao, ma moram ovdje ostat. Vraća se Iris pokisla, 58 eura, hajmo dalje. Nema šanse, reci ćovi da mi otvori garažu. Vidim gleda čudno i misli, prolupo skroz. Ma nije beg cicija, bio je cicija cijelu zimu. Soba vrhunska, hotel ko Andi, 4 zvjezdice, vrhunski restoran. Smješataj je 50 eura, a na Zingera i njegovu garažu je otišlo cijelih 8 eura. Skup si Zingy. Ima da noćiš drugi put pod vedrim nebom, kažem mu ja i tako i bi. Ispostavilo se kasnije da je to jedan od naj restorana i pošto se negdje u blizini vozio WRC-IRC rally taraca je bila puna vozača i timova. Na neki način osjećali smo da pripadamo tu. Mi i jesmo tim sa ne baš najboljim vozačem, ali sa vrhunskim kopilotom, vjerujte za poželjeti. O stroju neću pričati, udavio bih vas. Dovoljan je moj svakodnevni kes
Jelo, cuga do dugo u noć.
Tema: JEDNU PLAVU UJUTRO, JEDNU SMEđU UVEčER - OBAVEZNO (Posjeta: 9844 vremena)