Godina 45
Počelo je tamo negdje davne 1964. kad su mi baba i djed kupili biciklu, onu na tri rote s mogučnošću skidanja jedne. Kažu (ja sam zaboravio) da sam za treći rođendan vozio na dvije rote. Kad sam prerastao tu malu, dobio sam veliku "PIONIR" biciklu. Uz 4 pony-ce to je bila najbolja bicikla u starom gradu. S 13-14 godina, zahvaljujuči starijem rođaku Mladenu sam se počeo motati oko Konka, Žike, Draga koji su za to vrijeme imali famozne 15-tice specijal. Uskoro sam i ja došao do automatica, APN-a 4, 14-ke, specijalke i konačno Jawe čZ 350, koja mi je postala ideal nakon što je naš "doktor" kupio Jawu 175. Prvi dio karijere sam završio s APN-6S, koji i danas vozi negdje po Šumetu. Naime, ženidbom, kako je u svojoj autobiografiji napisao poznati srpski pisac Nušić, "ženidbom prestaje moja i počinje njena biografija." Oko 2000-te, kad su djeca stasala i došlo se do neke love, počela je II faza. Scooteri, fazer, ko zna dalje, ako bog da još koju godinu, kilometara neznam koliko ali vjerovatno nekoliko, itd, itd. Eto toliko. Ako u staraca pronađem koju sliku iz starih dana dodat ću.
