Λευκάδα 2017

[Dado]

Lefkada (grčki Λευκάδα) je otok u Jonskom moru na zapadnoj obali Grčke, južno od Krfa i sjeveroistočno od Kefalonije. Vrlo je blizu kopna sa kojim je povezan dugom uskom prevlakom i kratkim plutajućim, pomičnim mostom. Iz iskustva onih koji su tamo već bili i gledajući slike učinio nam se idealnom destinacijom za (produženi) vikend izlet.

Krećemo u četvrtak kasno popodne jer imamo namjeru doći samo do Bara gdje ćemo se podružiti sa Gašom i prenoćiti kako bi mar malo skratili put u petak.

Smještamo se u provjereni smještaj kod Rajka i Gašo nas vodi na večeru u Pulenu.

[Dado]

Petak, krećemo već oko 8 sati prema Albaniji koju treba prijeći u svoj svojoj dužini . Cestu od Skadra prema jugu prošli smo već bezbroj puta, znamo je skoro kao našu magistralu. Ove godine nema ništa novo, zaobilaznica Fiera stoji tamo gdje smo je ostavili lani, nisu makli ni centimetra. Opet se treba uvlačit u grad i opet su radovi na glavnim cestama. Ovaj put ne slušamo Garmin nego pratimo znakove i dosta jednostavnije se provlačimo. Svejedno, jedva smo dočekali skretanje na cestu SH4 koja nas vodi dalje preko Tepelene i Gjirokastera do graničnog prijelaza Kakavia.

Nakon 30-ak km stajemo na istom mjestu kao lani, Autogrill 24, brzi marendin, piće i malo odmora.




SH4 je vrlo dobra, široka, gotovo prazna cesta. Prolazimo Tepelene, Gjirokaster i eto nas na granici. Ovaj put nema gužve, ide to brzo osim ako si Albanac koje detaljno gledaju. Opet Grci pitaju za cigare, stara priča...

Vozimo se kroz Zagoriu dalje na jug prema gradu Ioannina ili kako je srbi (vjerojatno ispravno) zovu Janjina. Ipak su ovo područje odavno naseljavali Slaveni i dosta je imena ostalo... Ioannina je veliki grad ali srećom postoji zaobilaznica (Ring Road) pa se ne moramo gužvat po gradu.

Malo niže stajemo na jednom vidikovcu na malu pauzu.





Zagoria u proljetnom sjaju.


Nastavljamo dalje kroz razna mjesta, relativno pusta, koja se arhitekturom ne razlikuju previše od albanskih. Jedino se umjesto Mercedesa voze razni pick-upovi. U mjestu Filippiada smo već skroz u dolini i ubrzo izbijamo na Jonsko more sjeverno od grada Preveza.
Tu se odmah sjetim mojih DU vespaša koji su 2015. bili na susretu u Prevezi i u povratku odvozili sve u jednom danu. Respekt

Moramo stati i javiti im se jednom slikom




Malo dalje ulazimo u podmorski tunel koji Prevezu povezuje sa Aktionom. Garmin pokazuje minus nadmorsku visinu dok još ima signala jer ipak se spuštamo na 30-ak metara ispod površine.






Treći put smo sa Stromom u Grčkoj ali prvi put napuštamo pokrajinu Epirus jer sa druge strane je Aetolia-Akarnia i mjesto Aktio. Cesta vodi odmah uz aerodrom Aktion (PVK) prema 20-ak km udaljenoj Lefkadi.

Blizu smo...






Još samo plutajući most i eto nas na Lefkadi








Vozimo kroz mjesto Lefkada kad mi se najednom ukaže novi mali Strom




Eto ubrzo i gazde, kaže ajde probaj, super je, imao je i on stariji model. Razlika je osjetna...
Na kraju nisam htio uzet čovjeku motor ali smo se dobro napričali i opisao mi sve razlike u odnosu na stari model.
Mogući nasljednik dobrog starog tovara... hm...




Hotel Avra koji smo bukirali je u 2.5 km udaljenom mjestu Ligia. Nakon što smo se smjestili odlazimo u obližnji nacionalni restoran Koutouki. Čitali smo sve najbolje o restoranu i najviše zbog toga izabrali obližnji hotel. Nismo pogriješili ni sa jednim ni sa drugim.

Familijarna atmosfera, puno lokalaca, povremeno ulete i svirači, hrana vrhunska, cijene više nego pristojne. Naručili smo musaku i jedva to savladali.

[Dado]

Subota, prvotni plan je bio obilazak Lefkade ujutro pa poslije ručka nazad prema primorskom gradiću Parga u Zagoriji gdje bi noćili. Taj plan se vrlo brzo promijenio i odlučujemo ostati još jedan dan na Lefkadi, Pargu ostavit za neki drugi put, a sada laganini bez žurbe điravat okolo.  U hotelu smo dobili kartu otoka i detaljne upute što treba vidjeti. Uglavnom su to razne plaže za što nismo pokazali neko zanimanje, ima toga i u nas. Kažu, možete poći i do vodopada u brdima iznad mjesta Nidri. Vodopad? E to nećemo propustit.

Prije toga imamo vidjet i nešto što nam lokalci nisu napomenuli, a vidjeli smo na slikama: vjetrenjače na plaži na najsjevernijem dijelu otoka.











PANORAMA 360 -> https://goo.gl/fYMBgg


Nakon toga odlučujemo skoknut do Preveze vidjet malo starog grčkog kamenja. Tu su ostaci antičkog grada Nikopolisa.














pa nazad na Lefkadu, šetnja mjestom i lagani ručak u restoranu u centru.












Vrijeme je za vodopad. Idemo uz istočnu obalu otoka prema jugu i negdje na sredini otoka je mjesto Nidri. Skrećemo sa glavne ceste prema brdima, putokaza za vodopad gotovo i nema, malo lutamo i na kraju dolazimo do nekog parkinga za kojeg pretpostavljamo da je za  posjetitelje vodopada. Dalje treba pješke i stvarno ubrzo dolazimo na šumsku stazu i srećemo ponekog turista. Nakon par sto metara eto nas do vodopada. Isplatilo se pješačit, super to izgleda.














To je sve za danas, vraćamo se u hotel sa namjerom da možda uskočimo u bazen ali počela je nakakva kišica pa odustajemo. Balkon, Mythos i čilanje...






Na večeri smo opet u Koutoukiju. Odlično kao i prve večeri.

[Dado]

Nedjelja, krećemo pomalo nazad. Ne žurimo previše, današnji cilj je Permet u Albaniji ali u prognozi je nekakva kiša popodne pa nastojimo krenut što ranije. Poslije doručka nazad na istu cestu pa prema Ioannini. Ovaj put ne idemo na Kakaviu nego malo sjevernije na granični prijelaz Melissopetra. Spuštamo se iz Zagorije prema granici, sreli smo možda dva auta. Čudan neki prijelaz. Dolazimo tamo, dva auta, kamper i 5-6 pješaka, svi vani čekaju preko puta na nekom šalteru na kojem nema nikoga. Ana ulazi u zgradu pitat nekoga radi li ovo uopće ali unutra isto ne nalazi nikoga. Nakon desetak minuta izranjaju ipak neki grčki policajci i počinje pregled dokumenata. Dobro je, nismo falili
Dalje se ide preko mosta i rijeke Vjosa do albanske granice. Tamo je sve regularno osim što vidimo natpis da prijelaz radi samo od 7 do 21 sat.

Nastavljamo lošom cestom prema Permetu. Cesta je loša ali priroda je savršena. Vozimo tako 30-ak km do mjesta Petran.
















Kod mjesta Petran skrećemo sa glavne ceste. Sporednom cestom koja je u duplo boljem stanju idemo do termalnih izvora u blizini. Ti termalni izvori su mi u planu već par godina i napokon su došli na red. Odmah do njih je stari otomanski most. Nedjelja je i ima dosta kupača.






Uskačem u toplu vodu i točam se do iznemoglosti






pa malo u drugi bazenčić odmah ispod mosta








Poslije pive u nekakvom nazovi kafiću odlazimo dalje prema Permetu.




Permet, grad u kojem Balkan sjaji u svom punom sjaju. Arhitektura iz doba režima, asfaltirane samo glavne ulice. Smještamo se u hotel Ramisi, skoro pa na rubu grada. Obiteljski hotel u kojem jedino sin školarac priča nešto engleski. Pitamo za ručak i upućuje nas u restoran Familjare u centru. Ne daju nam da idemo motorom kojeg parkiramo u podzemnu garažu, a gazda će nas odvest svojim autom.
U restoranu nam se po prvi put u Albaniji dogodilo da nitko ne govori ništa nego albanski ali naručujemo nekako kačkavalj i neku tjesteninu. Nakon ručka nas opet vraćaju u hotel. Imamo veliki balkon sa finim pogledom na rijeku Vjosu i zelenilo iza. Otvaramo par Tirana, sjedimo na balkonu i promatramo Permet




Ono što nas je začudilo prije dolaska u Permet je bukiranost smještaja. Gotovo sve popunjeno, jedva našli sobu. Ispred našeg hotela dolazi par kombija sa gostima, sve je puno. Nikako se načudit što sve te turiste dovodi tu ali zaključujemo da su vjerojatno hikeri i da se penju po okolnim planinama. Na susjednom balkonu od kojeg nas dijeli samo niska ograda sjedi stariji par i Ana me uspijeva nagovorit da ih pitam što tu rade Holandezi, preko 65 godina, možda 70. Bicikliraju Došli avionom u Tiranu i krenuli biciklom (poslije sam vidio u garaži da je to ona bicikla za dvoje) prvo na Ohridsko jezero pa se spustili u Permet. Sutra nastavljaju za Gjirokaster pa Sarandu. Iz Sarande idu na Krf gdje se ukrcavaju na avion za doma. Eto, nisu hikeri.

Hotel nema svoj restoran, a ne ide nam se u grad na večeru pa se spuštamo na recepciju/bar i pitamo možemo li dobit kakav finger food i slično za pojest. Dobili smo super sir i nekakav domaći namaz, popili pivu i nazad na balkon.

[Dado]

Ponedjeljak, dan za lagani povratak doma. Krećemo odmah nakon obilnog doručka u hotelu. Cesta je nešto bolja nego ovaj dio koji smo prešli do Permeta. Ide preko grada Kelcyre i spaja se na SH4 kod Tepelene.







radova nikad ne fali




Potpuno istom rutom se vraćamo nazad. Stajemo kod bosanaca (već treći put) na auto putu Tirana-Drač. Super je kad usred Albanije uđeš u restoran, naručiš jelo na čistom bosanskom i razumiju te

Ne možemo proći kroz Skadar bez da se javimo vespašima i popijemo pivo u klubu.




Mala pauza još u butizi prije granice za nadopunit kufere pa CG obalom do doma.





Tko voli pratit kartu evo tu cijeli track iz Garmina -> https://goo.gl/v1xosx


Zaboravio sam još napisat: sve ovo se događalo od 25. do 29.svibnja.


Pozdrav čitateljstvu
Ana i Dado

[stalker]

Zanimljiv đir  . Bilo je interesantnih detalja i za  ljubitelj(ic)e mostova 

[gokne]

Vazda odgusta pročitat vaš putopis. 
Slike vrhunske 
Kolika je temperatura u termama?

[Dado]

oko 30 celzijevaca

[Ana]

Zanimljiv đir  . Bilo je interesantnih detalja i za  ljubitelj(ic)e mostova 

[NiksaRR]

Bas lijepo 

[don vito]

a jesi prdio u onim bazenima

[Luko]

Izvrsno.



Poslano sa mog T02 koristeći Tapatalk

[Ivica Coric]

Koji dir  svaka cast 

[mariom]

Bravo odličan đir , jesi predo zahtjev za Albansko državljanstvo?

[Rookie]

a jesi prdio u onim bazenima

Tko nije nezna čari tog zadovoljstva 

Odličan putopis kao i uvjek do sada....   Nešto malo si piso o hrani al ajd nije partizan s tobom pa su onda mostovi prevladali