Dan 2 - subota 19.05.2012.Za subotu je bio planiran izlet u prašumu Perućica i Nacionalni park Sutjeska.
Perućica je najveća sačuvana prašuma u Europi, zakonom zaštićeni rezervat i nalazi se u sklopu Nacionalnog parka Sutjeska. Okružena je najvišim planinskim vrhovima u BiH - Maglićem - 2386 m, zatim Volujakom - 1978 m i Snježnicom - 1804 m, dok je od planine Zelengore dijeli kanjon Sutjeske. Dužina prašume iznosi 6, a njena širina 3 kilometra. Duboki kanjoni rijeka i veliki broj potoka i bistrih, ledenih izvora nalaze se u njoj, a jedan od njih je i Perućički potok čiji se vodopad Skakavac spušta niz liticu visoku oko 80 metara. Međutim, za običnog čovjeka je bilo malo teže okusiti istinsku draž ovoga područja. Razlog tome svakako je veoma teška pristupačnost, gusto isprepletena šuma i neprohodne staze. U prašumu je zabranjeno ulaziti samoinicijativno bez pratnje iskusnog vodiča. Mnogi su u njoj već nestali, posebno u operacijama za vrijeme 2. svjetskog rata. Kasnije od našeg vodiča doznajemo da je prošle godine jedan Francuz, iskusni planinar, sam želio istražiti prašumu i udaljio se od označene staze. Tu mu se gubi svaki trag. Vidjeli smo samo plakate kojim ga se traži.
U subotu je svanuo fenomenalan dan.
Nakon doručka ukrcavamo se u dva terenca i krećemo u 30-ak km udaljeni Nacionalni park. Kod Foče nam se pridružuje naš današnji vodič, Slavko Subotić, 60-i-nešto godišnjak ("Ja i moj prijatelj Željko Malnar zajedno 128 godina") velikog znanja o ovom području i povijesnim događanjima kojeg smo odmah prozvali Profa. Stali smo na jednom vidikovcu sa kojeg se vidi cijeli Nacionalni park i Profa nam priča malo povijesti. Foča se prvi put spominje baš u dubrovačkom arhivu sredinom 14. stoljeća i to zato što su Dubrovčani na ovom prostoru intenzivno trgovali, u stvari tu su u jednom periodu imali i svoju koloniju. Karavanski put vodio je od Dubrovnika kroz kanjon Sutjeske do Tjentišta i Foče, gdje se odvijala trgovina. Ispričao je Profa još par anegdota o mudrosti starih Dubrovčana i nakon toga krećemo dalje.
Ulazimo u Nacionalni park i penjemo se sve dublje u prašumu.
Stajemo kod prvog vidikovca na Dragoš sedlu.
Malo pješačenja kroz šumu i eto nas na vidikovcu sa kojeg puca pogled na cijelu Perućicu. Ostajemo zapanjeni.
Perućica u cijeloj svojoj dužini i gustoći. Lijevo je Maglić, u sredini Volujak, a desno je Zelengora.
Vodopad Skakavac
Maglić, najveća planina u BiH
Kaže Profa da ima i drugi kat i tko hoće može za njim. Nakon 50-ak metara uspona eto nas i na drugom katu.
U povratku nailazimo na zanimljiv biološki otpad kraj staze.
Nije bull shit ali je zato bear shit (potvrdio i naš vodič)
Ukrcavamo se u terence i idemo na drugi vidikovac. Ovaj put pješačimo malo duže kroz prašumu...
... i eto nas kod ograde.
Tu smo malo bliže vodopadu ali treba preskočit ogradu i 2 centa od provalije opalit koju sliku
Ovo područje je puno obilježja iz 2. svjetskog rata i kod jednog takvog se odmaramo i osvježavamo ledeno hladnom vodom.
Vučevo iza nas
Nakon kratkog odmora ulazimo u terence i idemo na sasvim drugi kraj Nacionalnog parka, na Zelengoru i vidikovac na Donjim Barama.
Vozimo se skoro sat vremena uz stajanje na ovom vodopadu.
Po dolasku na Donje Bare Profa iz svog Sport Billy ruksaka vadi laganu marendu, vino pa čak i Dorina čokoladu. Planulo je sve u roku odmah.
Pogled na Donje Bare i u daljini spomenik Drugoj Dalmatinskoj brigadi koja je na ovim prostorima točno prije 69 godina vodila teške borbe sa Nijemcima.
Evo sada za one mlađe malo izbrisane povijesti iz 2. svjetskog rata.
Bitka na Sutjesci, od 15. svibnja do 16. lipnja 1943. bila je zajednički napad Sila osovine (Nijemci, Talijani, Ustaše, Bugari...) koji je za cilj imao uništenje partizanskih jedinica u blizini Sutjeske. Odbijanje te ofenzive je bila prekretnica za Jugoslaviju u 2. svjetskom ratu. Nijemci su nazvali taj plan operacija Schwarz. Sile Osovine su okupile oko 127.000 kopnenih vojnika i oklopnih vozila te preko 300 zrakoplova protiv 18.000 vojnika operacijske skupine od 16 partizanskih brigada. Nakon što su okupili postrojbe, Nijemci su 15. svibnja 1943. započeli sa ofenzivom. Sile Osovine su iskoristile svoju prednost u početnoj poziciji, okružili i izolirali partizane na području Durmitora i natjerale ih u žestoke borbe kroz cijeli mjesec na krševitom terenu. Suočeni sa skoro isključivo njemačkim postrojbama u završnom okruženju partizani su se konačno uspjeli probiti preko Sutjeske i Zelengore na sjeverozapadnom pravcu, prema istočnoj Bosni. Tri brigade i središnja bolnica sa preko 2000 ranjenika su ostale okružene i po Hitlerovoj naredbi likvidirane. Ukupno je poginulo oko 6.400 partizana, od toga je najveće gubitke imala baš 2. Dalmatinska brigada (64%). Zajedno sa 1. i 3. Dalmatinskom brigadom, na Sutjesci je poginulo skoro 2.000 Dalmatinaca.
Eto zato taj spomenik tu stoji.
Spuštamo se na obližnje jezero
Malo igre na snijegu i Profa kaže da moramo prošetat do vidikovca.
Koliko je daleko? Nije puno, kaže, 6-7 minuta. Krećemo prema vidikovcu.
Marš preko Zelengore, ovo nisu partizani, to smo mi
Vidikovac Boričje je u stvari desno iza ovog drugog vrha
Tu zastajemo jer neki neće/ne mogu dalje (koja greška)
Ostaju tu "samo" sa pogledom na Volujak
Idemo dalje i dolazimo na Boričje. Nije trajalo 6-7 minuta nego skoro pola sata ali isplatilo se. Vidi se cijela desna strana Nacionalnog parka (Perućica je u lijevoj polovici fotografije)
Cesta kojom smo došli iz Dubrovnika.
Mi smo se probili do kraja
Profa je opet dao jednu lekciju iz geografije i povijesti i nakon toga vraćamo se nazad do vozila. Već je 4 i po i treba se vratit u kamp, a ima dobrih 2 sata vožnje.
Kamp u predvečerje
Malo okrijepe
pa zabava uz živu glazbu do 2 ujutro. Ne smije se duže, treba ujutro na rafting
i gazda Branko se dobro zabavio
TARA RAFTING 3
Tema: TARA RAFTING 2012. (Posjeta: 6767 vremena)