REPUBLIKA E SHQIPËRISË - QARKU SHKODËR

[Dado]

ili za one koji ne znaju albanski  ALBANIJA - SKADARSKA REGIJA

Vikend je bio planiran za đir na sasvim drugu stranu, 3 dana i puno toga za vidjeti. Kako nam je jedan od članova ekspedicije i naš proslavljeni putopisac pao niza skaline i slomio četvrtu metakarpalnu kost na ruci (a ostali smo i na jednom danu manje) morali smo promijeniti plan.
Nije se bilo teško odlučiti za Albaniju i skadarsku regiju. Dovoljno je blizu, dva dana je dovoljno, a ima puno mjesta koja nismo obišli. Napravljen je plan i u subotu (22.09.) u zoru krećemo sa Brgata - dva Stroma, jedan Beverly (!) i šest veselih putnika (Ivona, Nikša, Irena, Vlaho, Ana i Dado).



Pravac je već dobro poznat: preko Trevisa na Nikšić pa Podgorica i u Albaniju na granični prijelaz Hani Hotit.
Vozimo kroz istočnu Hercegovinu i penjemo se na prijelaz Klobuk i dalje kroz Viluse. Osjećam da je prilično hladno, magle se retrovizori i vizir na motoru. Prvo stajanje na kavi u Nikšiću i Vlaho ukočen silazi sa Beverlyja, smrzli mu se prsti, jedva izdržao vožnju... temperatura je oko Vilusa bila -1°C (barem mu je tako pokazivao termometar na Beverlyju, naši Stromovi još nemaju takve gadgete pa ne možemo potvrdit... ali bilo je hladnooooo).



Lagani predah i idemo dalje. Odlična cesta preko Danilovgrada za Podgoricu pa onda kroz Tuzi prema granici. U Tuzima prolazimo kroz pravi subotnji mjesni vašar: velika zemljana parcela uz cestu i masu prodavača sa robom posloženom na toj istoj zemlji i još većom masom kupaca radoznalaca uokolo. Malo smo tu zaglavili u prometu ali ništa prema onome što smo zatekli 10-ak km dalje na granici. Velika kolona auta i kamiona i vidimo da će ovo potrajati. Nakon što smo se nekako (malo i preko reda) probili i prošli granicu dolazimo na albanski makadam, međutim ni blizu onoliko makadama kao prije dva mjeseca. Ostalo je još samo 500-tinjak metara, sve je drugo asfaltirano i to cesta širine autoputa.


Pomalo križamo sve ove znamenitosti - nakon ovog đira ostat će nam još samo Vermosh i Sarda (Shurdhah). Cesta za Vermosh je u izgradnji i to će bit pravi đir po serpentinama kad bude gotovo. Sarda nije neka moto destinacija jer se nalazi na malom otoku u jezeru Koman i može se doć samo brodicama ali valjalo bi i to jednom vidjet. A i do Komana ćemo jednom kad proradi trajekt za Fierze.

Vozimo odličnom cestom prema Skadru. Svako nekoliko znak za radove na cesti i ograničenje na 30 km/h (a može se glatko 150, nikakvih radova nema ali ima policije). Nešto prije Skadra i skretanja za našu prvu destinaciju odlučujemo stati na jednoj pumpi, malo se osvježit i možda nešto pojest. Momak je govorio “naški” i nije bilo problema u komunikaciji, popili po pivu, maznuli kolačić i idemo dalje.

[Dado]

Prva znamenitost koju želimo posjetiti je most Mesi (Ura e Mesit, Mesi Bridge). Skrećemo sa glavne ceste i prilično lošom cestom nakon 7-8 km dolazimo do mosta.



Radi se o najvećem i najočuvanijem mostu u Albaniji iz otomanskog perioda. Dug je 108 m, širok 3 m i ima 13 lukova. Napravljen je uzduž drevnog trgovačkog puta iz Skadra za Kosovo koji datira iz predromaničkog razdoblja, a premošćuje rijeku Kiri. Kosovo je bilo od velike važnosti Rimljanima, Mlećanima i ostalim mediteranskim ekonomijama. Zbog važnog izvora zlata i drugih metala trgovina je po ovoj cesti bila intezivna tisućljećima (nažalost, veliki dio originalne ceste je sada potopljen zbog brana u dolini Drin). Cesta je bila obična staza široka najviše par metara ali ovaj most daje predodžbu o njenoj svojevremenoj važnosti.

Most Mesi 1906. god.

Kraj je sušnog ljeta i nažalost nema vode ispod mosta ali to nimalo ne umanjuje prizor.













Skakućemo po mostu uru vremena pa idemo dalje prema Skadru. Cesta je vrlo loša i kako se približavamao gradu sve je veća gužva i kaos. Probijamo se nekako kroz grad i iz drugog pokušaja nalazimo cestu koja nas vodi do druge znamenitosti dana - tvrđave Rozafa.

[Dado]

Tvrđava Rozafa nalazi se na 100-tinjak metara visokom brežuljku iznad Skadra. činjenica je da je povijest Skadra započela na ovom brežuljku još u brončano doba prije nekih 4.000 godina. Kasnije je to bila Ilirska tvrđava (negdje 350 god. prije Krista). U ranom srednjem vijeku napravljena je tvrđava/dvorac i iz tog vremena je i poznata legenda koja ide otprilike ovako:
Tri brata su gradila  tvrđavu ali sve što bi po danu sagradili po noći bi se srušilo. Pitali su starog mudraca za savjet i on im  je rekao da jedino ljudska žrtva može spriječiti rušenje zidova. Ta žrtva trebala je biti žena jednog od braće i to ona koja im prva slijedećeg dana donese hranu. Dogovor je bio da se ženama ne smije to reći ali dvoje najstarije braće nisu održali obećanje. Tako je žena najmlađeg brata došla sutradan sa hranom. Ona je hrabro pristala biti uzidana u tvrđavu ali je zamolila da joj ostave slobodnu desnu ruku kojom će milovati novorođeno dijete, desnu dojku kojom će ga dojiti, desno oko kojim će ga gledati i desnu nogu kojom će ljuljati kolijevku. Zidovi nakon toga više nisu padali i tvrđava je izgrađena. Njeno ime je bilo Rozafa. Još uvijek kruži priča da mlijeko curi niz jedan zid tvrđave.


Tvrđava Rozafe 1863.god.

Glavna srednjevjekovna građevina u tvrđavi koja je još opstala je crkva Sv.Stjepana izgrađena 1319. god., a nadogradili su je Mlećani u dalmatinskom stilu u 15. stoljeću.
Tvrđava je preživjela mnoge bitke i opsade, Iliri su se tu borili sa Rimljanima 168 god. prije Krista, a u ranom srednjem vijeku bila su mnoga bizantska i slavenska osvajanja. Najveće bitke vodile su se u 15. stoljeću u vrijeme turskih osvajanja na Balkanu kada je opsada Skadra odnijela 60.000 života. Bila je to katastrofa za grad, a također i za kršćanski svijet jer je to bio početak nekoliko stoljeća otomanske okupacije. Crkvi Sv.Stjepana dodan je minaret i pretvorena je u džamiju, a cijela tvrđava je postala turska vojarna i ostala je takvom sve do proglašenja nezavisnosti Albanije 1914. god. Nakon toga gubi svoju važnost.
Ono što je sada ostalo uglavnom je iz mletačkog i otomanskog perioda. Tvrđava se sastoji od tri nivoa. Prvi je bio za potrebe obrane. Na drugom i najvećem nalazila se vojarna. Treći, najvisočiji nivo bio je najbolje branjen i na njemu se nalazilo vojno vodstvo.














Nekadašnji arsenal

Sa zidina puca pogled na grad Skadar, Skadarsko jezero sa Crnom Gorom u pazadini, rijeku Bojanu koja teče prema Jadranskom moru, rijeke Kiri i Drin koje se spajaju i ispod tvrđave utječu u Bojanu.


Legendarni drveni most koji više nije u funkciji


Shkodër - Shkodra - Scutari - Skadar


Pogled na istok prema jezeru Koman



Šetamo tvrđavom i zaustavljamo se na piću u Rozafa baru na trećem nivou koji je uređen u tradicionalnom stilu.


Crkva Sv.Stjepana


Treći nivo tvrđave


Rozafa Bar

[Dado]

Sa tvrđave se odlično vidi slijedeća građevina koju ćemo obići - Olovna džamija (Xhamia e Plumbit, Lead Mosque). Izgrađena je 1773. i nekad je bila u centru starog skadarskog bazara. Kupole su bile od olova i otuda njen naziv (početkom 20. stoljeća olovo je postupno pokradeno). Nakon što su u 18. i 19. stoljeću rijeke Kiri i Drin promijenile svoj tok i često poplavljivale bazar, cijelo područje je napušteno i preseljeno na sigurniju, današnju lokaciju u Skadru. Džamija je jedina ostala i to djelomično poplavljena veći dio godine. Kao i na Mesi mostu ni ovdje nismo imali sreće vidjeti tu vodu ali to ovako inače izgleda:


Godine 1967. grom je udario u džamiju i srušio minaret, iste te godine počela je kulturna revolucija Envera Hoxhe, religija je zabranjena i mnoge vjerske građevine su srušene. Džamija je ostala netaknuta, vjerojatno zato što je 1948. proglašena spomenikom kulture. Kada su 1990. nastupile promjene i religija ponovo dozvoljena, upravo u Olovnoj džamiji održan je prvi religijski skup u Albaniji nakon 23 godine ateizma. Nedavno je restaurirana tako da je sada u dosta dobrom stanju iako nije u funkciji.


Ovo je ono što smo mi vidjeli sa Rozafe


i malo kasnije ispred džamije


kuc, kuc


Nakon kulturnog uzdizanja došlo je vrijeme ručku. Na netu smo našli zanimljiv restoran smješten u mjestu Vau Dejes na jezeru Koman sjeveroistočno od Skadra.

Vozimo do tamo nekih 23-24 km...



... i ostajemo oduševljeni onim što vidimo. Vidjeli smo slike na netu ali ovo uživo izgleda još bolje.



Uživamo u ambijentu, klopi i piću. Ovo je očito malo ekskluzivnije mjesto pa se tako i ponašamo: pije se Black Label, naručuje najskuplje jelo, ture pića… na kraju račun 10€ po osobi.

[Dado]

Poprilično okrijepljeni odlazimo sa jezera Koman prema Jadranskom moru i našem smještaju u hotelu u Velipoju do kojeg imamo oko 45 km.
Vozimo zanimljivim, živopisnim krajem sa mnoštvom domaćih životinja po cesti.









Sa zadnjim zrakama sunca stižemo u Hotel Valz, jako pristojan, uredan hotelčić i smještamo se u sobe.

g



Malo odmora i planiramo negdje vani na klopu u mjesto u kojem je očito sezona završila jer je kilometarska pješćana plaža (kao i okolni objekti) koju vidimo sa balkona potpuno prazna. Spuštamo se liftom na recepciju, otvaraju se vrata, kad tamo.... .... Robe, Iris i Tonći !!!!!



Nisu izdržali i autom su upravo stigli u Velipoje. Koji luđaci!

Još kad smo našli jedan restoran na plaži koji radi... svi uvjeti za večernju zabavu su bili ispunjeni. Opet se ponašamo ko pjani bogataši, naručuje se oborita riba, kozice, lignji, ponovo Black Label, piće bez granica. U neko doba je počela pjesma i malobrojni lokalni gosti su ostali u čudu... nismo skontali da li od iznenađenja ili našeg distonavanja.

















Restoran je na plaži i na kraju se nameće logično rješenje... kupanje! Plaćamo račun i trk u more. Fotke sa kupanja neću stavljat jer nisu svi imali kupaće na sebi, samo nekoliko onih sa plaže.







Dug je bio ovaj dan...
Odosmo nekako na spavanje, ujutro putovanje nazad ali moramo usput na još par mjesta... nismo još sve obišli.

[Dado]

Relativno rano buđenje, izlazak na balkon i pogled na Plazh Velipoje.



Nakon nekoliko kava i doručka u hotelu, pakiramo se i odlazimo. Prvo naravno na plažu da vidimo kako to po danu izgleda.





Ekipa sa autom ide ravno doma, a nama je u planu “od Jadrana pa do.....”  .... albanskih Alpi. Ali prvo pravac Skadar sa planom da pođemo na drveni most.
Tamo smo za nešto više od pola sata. Od kada je izgrađen novi, moderni, pokretni most, ovaj stari više nije u funkciji osim za pješake i vozila na dvije rote. Most je prepun blinkeraša i nekako se probijamo između niih. Ako iti jedna riba dopliva ispod mosta nema šanse da prođe a da se ne zakači na neku udicu. Par fotografija i krećemo dalje.









Probijamo se kroz grad i jutarnji kaos na ulicama i pravac Koplik gdje skrećemo desno za planine. Vozimo se uzbrdo poznatom, praznom cestom i nakon 30-ak km uživanja u krajoliku stižemo u Bogu.














Lokalni kafić negdje usput


Točno na mjestu gdje u Bogi završava asfalt nalazi se kafić gdje stajemo.







Tu smo bili prije dva mjeseca i albanske Alpe su opisane u dva putopisa tako da nema sad smisla ponavljat koliko je to izolirano područje koje je ostalo u vremenu. To ne znači da nećemo opet trgnut koju pivu i domaću rakiju.

Dok smo parkirali naišao je ovaj dječak i spremno pozirao


Sjetio sam se da negdje za usporedbu imam ovu fotku dječaka iz Boge iz 1908.



Makadamska cesta dalje vodi u Thethi i Nikša i ja idemo napraviti barem par stotina metara.









U povratku susrećemo tri Slovaka na Tenerkama i GS-u. Pitaju je li to put za Thethi?
- Da, kažem.
- U kakvom je stanju, je li težak?
- Vrlo, vrlo težak ali pošto imate te kramponke možda i uspijete.
- Pa je li ovakav kao ovaj dio?
- Oh no, this is excellent!
Zamaše čovjek glavom u nevjerici i odoše njih troje dalje uzbrdo. Good luck.

Povratak nazad do kafane i pokret na ručak. Vraćamo se istom cestom prema Kopliku.




Ako ste mislili da nema interneta varate se

Izlaskom na glavnu cestu stajemo na ručak u ovom restoranu











I ovo je ekskluzivno mjesto ali opet smo se najeli i napili za 10€ po osobi

Vrijeme je za povratak doma.

Na ovoj sam pumpi želio stat prvi put kad sam je vidio (na prošloj turi) i evo sad sam napokon uspio.



Opet onaj makadam neposredno prije granice



i pravac za Grad istom cestom kao i u dolasku...

odnosno pravac Podgaj gdje nam je ekipa koja nas je ugodno iznenadila u Velipoju pripremila večeru



Karta putovanja




Pozdrav do slijedećeg đira u Albaniju.

[Tonći]

Dobar si doobar

[MARIO]

Lijepo ste se proveli !
Tonći, brz ti oporavak želim !   

[Tonći]

Hvala Mario

[gogran e]

Ljepa vožnja 

[stalker]

U dahu sam pregledao i pročitao cijelu reportažu.
Na kraju shvatim koliko propuštam što si ove godine ne mogu priuštit ovakve đireve. 
Vidim da je Beverly dobro držo ritam, svaka čast na podvigu.
Poseban pozdrav ranjeniku i da što prije ozdravi.

[NiksaRR]

Nakon ove reportaze djir koji smo ucinili mi se svidja jos vise.
Super izlet sa super ekipom, ponovilo se.

[Duro]

Niksa manekenu, koje ti je ovo odjelo?
By the way ljepi vikend đirić.

[NiksaRR]

Revit Sand
Ice mi dobro uz Teneru

[Duro]

Ajde kupi je, da napokon neko dovede pravi motor u grad. Skočio je dolar, Yamaha na akciji, a i kraj je godine pa će bit i bonusa.