Autor Tema: JEDNU PLAVU UJUTRO, JEDNU SMEđU UVEčER - OBAVEZNO  (Posjeta: 9737 vremena)

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

JEDNU PLAVU UJUTRO, JEDNU SMEđU UVEčER - OBAVEZNO
« u: 03 Rujan 2012, 23:43:40 »
tako je rekao doktor, bez tableta nećeš moć neko vrijeme. Ma doktore proći će mene ta leđa, sedmi mjesec je, osmi mjesec je godišnji i odmarat ću tad. Vježbe, sunčanje, plivanje...kaže on. A vožnja motorom??? Nema šanse, kaže on.

Ma nisam lud po ovom  suncu gol se pržiti, kupati sa desetcima drugih na nekoj plaži. Amo se vozit! Lakše je to reći nego učiniti, jer i moj kopilot ima neko medicinsko znanje. Lako s doktorima, moji doma su veći problem!

Planova ima puno, ali ostali smo dužni Rumunjskoj njen sjeverni dio i dogovor pada da ako leđa budu dobra da po Velikoj gospi krećemo! Tako i bi!

Pet dana prije puta trudio sam se da stojim uspravno kao svijeća, kad se sa stolice dižem da ne pravim grimase, kad hodam da ne šepam....a boljelo je da su mi nekad suze tekle. I maherski sam prevario protivnika, a možda sam se borio sam sa sobom. Evo i zašto: U doktora nisam otišao, jedan protivnik manje, djeca sretna kad negdje odemo, drugi manje, a Iris nije ni rekla, mislim da  je žmirila na oba oka. Svi problemi riješeni. Sve je na svom mjestu, novci u špagu, Zinger servisiran i sa novim gumama i moli da krenemo.

Spakovali smo se nabrzaka i krenuli ranom zorom. Mobitel u zadnji kufer, skroz na dno i vozi. A ovaj moj glupson kao dijete na tuti, pa ne idemo prvi put, ali ne možeš mu nikakao objasniti da ne treba strugati kuferima, da ne treba plašiti ljude izgledom, zvukom, a bogami i životinje. Ipak smo turisti :big_smile: Trajalo je to nekoliko kilometara i taman kad je i meni postalo naporno javio se moj kopilot: alo vas dvoje! Mene nije htio da poslušat po ure, a jedna riječ iz ženskih usta i sve postane turistički :big_smile: E, moj Zinger! Prozujali smo mi tako kroz istočnu Hercegovinu i opet se smrzao preko čemernog. Dolazimo u Foču na raskrsnicu i lijevo ili desno, gdje sad? Naravno ono što najmanje pripremiš dođe te glave. Ispostavilo se da je moj roadbook zakon (onaj sa 6 država). Uvijek nešto naučiš, iskustvo je čudo. I odosmo lijevo umjesto desno i završimo u Sarajevu. Skroz druga strana. Kopilot ljut kako je falio, meni svejedno, malo mi krivo jer je ista kilometraža, a Zinger sretan jer će prašit po putu Sarajevo-Olovo. Nervoza na zadnjem sicu, a u nas dvojice kes. Jednome zbog ceste, drugome što je moja draga jednom uspjela falit. Sarajevo gužva kao obično, a ja ko ja bez trotoara i ledina ne mogu do pravog puta. Rano je, pa ručak u Brajlovića otpada, nažalost. Gunđamo, gunđamo i pravimo prvu pauzu u Olovu. Ne bi mi ali bilo rano za maltretirat nekog konobara, a Zinger zapeo pa zapeo, ne bi stao u Olovu. Kava, pa onda Tuzla, Orašje, Županja. U Vukovaru Zinger kaže vozi, vozi bio sam tu ove godine na humanitarnoj vožnji. Ponosan stav i prolazak Vukovarom uz puno emocija. Kad prođeš kroz  Vukovar i uđeš u Vojvodinu, ja nemam potrebu da se zaustavljam, a i 152 km nije neki problem.

Jupi, jupi, ulazimo ponovo u Rumunjsku!!! [smilie=skocko] Ovaj godišnji odmor sam stvarno mislio da ću morati biti turista u Štikovici. Leđa prva liga, kakav išijas doktore, vi uz dužno poštovanje pojma nemate. Plan je (onaj razrađeni) bio da vozimo do Oradee. Već na ulasku u Temišvar pada nam na pamet da potražimo smještaj, meni malo krivo ali, ali...Jedan đir kroz grad je bio dovoljan da krenemo dalje, pa bili smo tu viče Zinger, i na to moj kopilot kaže zivo, zivo! Oko 19 h stižemo u Arad. Prelijep gradić, kupio nas na prvi pogled. Njuškamo i švrljamo onako samouvjereni ipak je ovo drugi put u Rumunjskoj. Prelazimo preko jednog velikog željeznog mosta, a s desne strane prelijepi hotel sa taracom koja gleda na rijeku i taj most. To je to! Iris ide vidjeti koliko košta, ja ne mogu doći sebi, nešto me dojmilo, grad , most, hebiga. Još kad je tramvaj prošao, ma moram ovdje ostat. Vraća se Iris pokisla, 58 eura, hajmo dalje. Nema šanse, reci ćovi da mi otvori garažu. Vidim gleda čudno i misli, prolupo skroz. Ma nije beg cicija, bio je cicija cijelu zimu. Soba vrhunska, hotel ko Andi, 4 zvjezdice, vrhunski restoran. Smješataj je 50 eura, a na Zingera i njegovu garažu je otišlo cijelih 8 eura. Skup si Zingy. Ima da noćiš drugi put pod vedrim nebom, kažem mu ja i tako i bi. Ispostavilo se kasnije da je to jedan od naj restorana i pošto se negdje u blizini vozio WRC-IRC rally taraca je bila puna vozača i timova. Na neki način osjećali smo da pripadamo tu. Mi i jesmo tim sa ne baš najboljim vozačem, ali sa vrhunskim kopilotom, vjerujte za poželjeti. O stroju neću pričati, udavio bih vas. Dovoljan je moj svakodnevni kes :big_smile: Jelo, cuga do dugo u noć.
















Odg: JEDNU PLAVU UJUTRO, JEDNU SMEđU UVEčER - OBAVEZNO
« Odgovori #1 u: 04 Rujan 2012, 00:07:54 »
Buđenje mamurno, brzinski doručak, jer smo cijelo vrijeme putovanja zadnji čas doručkovali. Hebiga, lijepo je i u krevetu. Gas za Oradeu, mijenjanje novaca i cesta, cesta...Kraljica dana  (noći) na svakom koraku. To se nije moglo ignorirat, pa smo ih počeli i komentirat. Kukuruza i suncokreta kao u priči. Stvarno su vrijedni, sve je obrađeno. Vruće je stalno 30-34 stupnja. Trošimo vode kao u priči. Na našoj karti ceste označene crvenom su glavne, zelene su kroz lijepu prirodu, a žute i one još sitnije su sporedne. Mi smo se najmanje vozili crvenim, ipak smo mi đombe u Rumunjskoj. Prijevoj za prijevojem, brdo za brdom, pičimo za Satu Mare prema veselom groblju u Sapanti. To je mjesto 4 km udaljeno od Ukrajinske granice koju ostavljamo za neki drugi đir.  čudna zdanja posjetitelja jako puno, ako groblje može izgledati lijepo, onda je čudno lijepo. Na spomenicima je šaljivo opisan život pokojnika i taman kad smo počeli mislit što bi naši napisali za nas, uviđamo da je vrijeme za dati petama vjetra. Vozimo za Baia Mare. Taj dio Rumunjske poznat je po prelijepim drvenim dvorišnim vratima, krovovima i crkvama. Što su kapije veće i ukrašenije imanje je bogatije. Uz pomoć rumunjskog bajkera u Baia Mare nalazimo smještaj (sve je puno turista), tuširanje i šetnja na trg na večeru. Simpa gradić, na trgu živa mjuza, dobra vibra. Večera, cuga, par riječi sa onim bajkerom i tako do dugo u noć. Na povratku u pansion lijeva noga ne sluša, a leđa, hebote!!! :twisted: Mudro šutim, glavu gore, blizu je hotel. Ujutro će bit bolje!






































Odg: JEDNU PLAVU UJUTRO, JEDNU SMEđU UVEčER - OBAVEZNO
« Odgovori #2 u: 04 Rujan 2012, 00:26:29 »
Buđenje i uz pomoć samomasaže uspijevam se nekako dignuti iz postelje. Doktore, možda si bio u pravu! Doručak, pakiranje, torbe treba odnijet do motora. Mudro šutim! Ako se potužim, pičimo ravno doma. Hebeš mene, ali ne mogu to napravit Zingeru! Zgrabim jednu torbu, gledam drugu, daleka mi kao kilometar. Stisnem zube, zgrabim je i skoro se onesvijestim. Nije se moglo izdržati. Kopilot poludio, a i svak normalan bi se vratio doma. Uz kavu pada dogovor da idemo još jedan dan naprijed, polako. Oči su mi pune suza, ali što se ne može, ne može se. Iris malo pomaže pri sjedanju na Zingera i čudo, na njemu  s mojim leđima sve funkcionira. Moj doture, ovo je bolje od plivanja i sunčanja :joy: Pošto smo u pokrajini Maramures idemo u potragu za drvenim crkvama koje su poznate u ovom kraju i UNESCO ih je stavio na svoju list, njih osam. Dođemo do prve, ali je misa i toliko ljudi da cure iz njh. Nije lijepo da mi tu sad škljocamo fotićem. Ista scena i u drugoj, trećoj do koje je makadam. Prvi put sam rekao „fucking makadam“, s ovim leđima nisam siguran. Nedjelja je i svi su u svečanim odorama, nošnjama, nemam pojma... Dolazimo do skupine drvenih crkvi u Barsani. Stvarno impresivno, isplati se pogledat. Za mene remek djela, ne možeš vjerovat da je izgrađeno samo od drva. Foto razgledavanja i pičimo dalje! Lijeva noga ne sluša, ali ko ga hebe, nismo se došli šetati nego voziti. Neki će reći da nismo normalni, ali jesmo, ovo su ceste za naš tim. Posvuda ljudi kampiraju, beru razne slatke bobe, gljive i planinare. Bajkera poprilično, najviše austrijanaca, čeha i poljaka. Vozimo za Borsu, odmor ispod prijevoja, obavezno papanasi (rumunjski kolač) i koka kola. Jupi, jupi cesta kao u Alpama, prijevoji još bolji, a prirodu neću komentirati. Gledajte! I tako vozimo se mi „Austrijom“, ludilo. Iz zavoja u zavoj prema pokrajini Bucovina koja je poznata po oslikanim manastirima. Moj Devunčić kaže dosta vas dva, vrijeme je za smještaj. Dolazimo u Campulung Moldovenesc .Dobar hotel, tuširanje i bris u grad. Kao i uvijek oko restorana, prepirka. Ovaj je dobar, ovaj nije...i eci peci pec, sjedamo u jedan lijepi. Ustvari ludilo, kad je konobar donio  pšenično pivo, kola su krenula nizbrdo. Taj dan smo stvarno bili u „Austriji“. Ubili smo se :drinks:














































Odg: JEDNU PLAVU UJUTRO, JEDNU SMEđU UVEčER - OBAVEZNO
« Odgovori #3 u: 04 Rujan 2012, 00:34:59 »
Jutro, idemo 50-tak kilometara do oslikanih manastira. čudo, lijepo za pogledati, freske su sa vanjske i unutrašnje strane. Lijepo za vidjeti, ali deru. 40 lea za ulaz i foto. Idemo dalje! Ovaj put se vozimo betonskim cestama, poznate za vrijeme Ceausescua. Ludilo, kako dobro drže. Gazili smo malo i po visećim mostovima i jurili, jurili da su nas čak i čuvari reda zaustavili. Milostan pogled i uz njihovo gunđanje ipak nam žele sretan put. To su ljudi, neš ti što smo vozili duplo brže i prestigli kamion na punoj crti. Zna čovjek, da je hebeno vozit iza kamiona. Tome u čast (za razumijevanje i ljubav prema motorđijama) u jednoj kafani smo častili pivom ekipu koja je upravo došla iz šume i polja. I onda njesra! Ljudi ne vjeruju, ljube, grle, šou! Pobjegli smo glavom bez obzira! Vozimo za kanjon Bicaz i Crveno jezero. Ludnica, stijene ogromno visoke, svinute, tako da izgleda kao tunel. Lijepo, lijepo, a cesta...Neki je uspoređuju sa Transfagarasanom ali je kratka. Na jezeru tražimo smještaj. Kupanje i šetnja do jezera. Noga više ne sluša i kupujemo štap, jer i šetati se mora :old:
Večera je bila bogovska.

























Odg: JEDNU PLAVU UJUTRO, JEDNU SMEđU UVEčER - OBAVEZNO
« Odgovori #4 u: 04 Rujan 2012, 00:45:43 »
Ujutro dizanje i čelom nazad kroz kanjon. To se mora dobro poslikat i utvrdit gradivo. Malo foto session nije na odmet. Sve me boli, još ne odustajem od rute, ali doktore možda ste bili u pravu!

g
Ciuc meni najbolje pivo u Rumunjskoj.

Idemo dalje i prva lagana marenda. Morali smo kupit pola pogače (ne može manje, 2kg sigurno) i pojeli samo pola kore. Ogromna je. Na cijelom putu smo vidjeli puno brana koje su stvarno strava građevine, a i akumulacijskih jezera. Slijedi  napad na Blatne vulkane u blizini Buzaua.  Luda priroda, najviše nam se dojmilo na cijelom putovanju. Postoje Veliki (do kojih se mora dosta pješačiti) i mali sa puno manje pješačenja. Priroda stvarno može iznenaditi! Teškom mukom odlazimo jer je ludo, svemirski. Ali što ćeš, cesta zove! Idemo dalje praavac Brasov, a pošto ne volimo velike gradove noćimo u slatkom hotelčiću na planini prije grada. Lijepa večera i cuga uz svijeće (Hebiga, nestalo je struje) [smilie=kiss]






































Odg: JEDNU PLAVU UJUTRO, JEDNU SMEđU UVEčER - OBAVEZNO
« Odgovori #5 u: 04 Rujan 2012, 01:03:13 »
Dizanje, liječenje mamurluka, i gas za Sighisoaru. Lijep gradić sa vrhunskom apotekom, gdje sam dobio voltaren gel (izgleda da sam ga tek zadnje dane zaslužio :big_smile:).Mogu vam reći da mi se jako svidio ovaj način razgledavanja gradova, što se može s motora može se, što ne, jednog dana možda!? U svakom slučaju lijep grad, bajkovit i opet moja Austrija. Kava, kola i  vozi. Napad na Transfagarasan! Atmosfera ludilo, više nas sve boli od mahanja, smijanja, a bogami i od sjedenja, ali nema zeve. U glavi dilema, je li sve ovo pametno? Bili dva puta na Transfagarasanu, je li potreba treći? Što ako pokvari dojam? Briga je trajala do prvog zavoja kad se Zingi nagnuo povratka nije bilo. Druga, treća, gas, koči, uf, uf, ma mogao bi doći još 100 puta. Zingi popizdio, ja ga takvog još nisam vidio!!! Trajalo je to puna četiri zavoja, kad se čulo ono poznato: alo, alo! Ja sam krivicu odmah prepisao Zingiju, a on neka se pravda. Rasprava je trajala još 2-3 zavoja i kad je Iris rekla da bi trebalo što i slikati u glas smo rekli da imamo slije od prošle godine. Već u drugom zavoju gunđa da boje nisu iste i gle stvarno nisu. Jesen se približila. Hebiga Zingi, boje su važne, morat ćeš polako, lijepo, turistički. Ganju ćemo ostavit kad du-moto budemo vozili ovdje u osvajanje. Slike govore više od riječi, čovjek bi volio vječno ovdje ostat, ali što se mora nije teško. I nije. Idemo za Curtea de Arges. Tražimo pansion Ruxi, ali nema mjesta. Ljudi, sve puno. Teško pronalazimo smještaj, presvlačenje i šetnja do restorana. Onako malo nacvrcani vraćamo se u hotel, a pred liftom nas čeka mlađahan poljak Zbigniew i moli da nas bez obveze prati do Dubrovnika, jer ne zna čitati čirilicu i ima strah od Srbije. Nema frke, ako možeš pratit, kažem mu. Moj kopilot malo žnjuga, a poslije ga je pazila bolje nego ja. Na mom tečnom engleskom mu objašnjavam da sutra idemo Transalpinom do Temišvara, a drugi dan Temišvar-Dubrovnik. Zbigniew gleda kartu i pita gdje spavamo drugi dan? A Iris kao iz topa: pa u Dubrovniku, naš si gost. Gleda čudom i ode leć. Mislim da oka nije sklopio :big_smile:


















































Odg: JEDNU PLAVU UJUTRO, JEDNU SMEđU UVEčER - OBAVEZNO
« Odgovori #6 u: 04 Rujan 2012, 01:09:43 »
Jutro, doručak, pokret i napad na Transalpinu! Cesta poznata, selo Novaci i eto nas. Ludnica! Opet struži lijevo, struži desno, moramo jer je novi asfalt, ha ha, kao da je stari bio loš! Zbigniew prati, sve ok. I opet juriš na Petrosani. Hebiga popravili cestu, pa puteljcima do Temišvara. Tu idemo mi u jedan hotel, Zbigniew u drugi. Gužva, hebo ih turizam :big_smile: Mi odlazimo u poznat nam restoran i gala se častimo, ipak nam je to zadnja večer na putu. Uf,uf, jest nam dobro bilo.
































Odg: JEDNU PLAVU UJUTRO, JEDNU SMEđU UVEčER - OBAVEZNO
« Odgovori #7 u: 04 Rujan 2012, 01:16:43 »
Dogovor je bio ujutro u sedam i da Zbigniew nema dobar auspuh probudili bi se mi u deset.Brzo oblačenje i ćao „Bugarska“.U Bačkoj Palanci svračamo u firmu Altes doo koju drži super lik Branislav i kupujemo nove pepe Heidenau za Zingera. čakula sa čovikom, odličan lik za preporučit. Vozi Zingi za HR. U Županji krivo skrećem za Brčko i opet vremenski produžavamo putovanje. Ne žalim, vozili smo se uz Drinu, ta cesta je meni najbolja u BiH, a drago mi je bilo radi Poljaka. čovjek je vozio i kad bi stali (a to je bilo rijetko) govorio bi „oh my god, oh my god, my friends won't believe me“. Možda nećete ni vi! Ekipa nas je čekala doma i od Foče smo malo ubrzali. Doma ludilo, obitelj i prijatelji su sve na svijetu!!! Palinka za palinkom, riječ za riječju. Puno toga se ne može ni opisat ni poslikati. Možete jedino to vidjeti na našim osmijesima. Svi doktori ovog svijeta ne mogu reći da ovo nije terapija. Jahanje je jahanje. Sad, što je staza duga, odakle to Zinger zna.











Jučer sam bio u doktora, rekao je da sam kret.., da mogu ostati invalid, da me on nema volje pregledati i bla, bla, bla. A kad me je pitao gdje sam to bio i kad sam razvukao kes, rekao mi je ima još nade za tebe. Ja kažem ima još nade za nas i bit će je dok god budemo sanjali destinacije i vozili se.

Pazite na boje, to je jako važno!!!

Drum bun!

Odg: JEDNU PLAVU UJUTRO, JEDNU SMEđU UVEčER - OBAVEZNO
« Odgovori #8 u: 04 Rujan 2012, 08:50:52 »
Svaka čast, majstore!
CIKLAMA

Odg: JEDNU PLAVU UJUTRO, JEDNU SMEđU UVEčER - OBAVEZNO
« Odgovori #9 u: 04 Rujan 2012, 09:44:24 »
Bravo Tonći, bravo.
...
Iris, Bog ti d'o pacijence.
A tough category, but the cream that is the BMW K1600GTL has remained at the top of this CW class for an impressive four years. (Cycle World)

Offline stalker

  • *
  • Postova: 1686
  • Honda NC750XDG / SH 150
    • ABYSS diving & water sport center
Odg: JEDNU PLAVU UJUTRO, JEDNU SMEđU UVEčER - OBAVEZNO
« Odgovori #10 u: 04 Rujan 2012, 10:16:46 »
Šta reći nego svaka čast i da vam Bog da zdravlja pa da nas i dalje napaljujete ovakvim putopisima.  [smilie=clap]

Nego šta bi s onim gumam, jesu li prešle granicu?
http://www.renault-klub.hr
 -----------------------------

Bolje izgubiti tren u ¾ivotu nego ¾ivot u trenu!

Odg: JEDNU PLAVU UJUTRO, JEDNU SMEđU UVEčER - OBAVEZNO
« Odgovori #11 u: 04 Rujan 2012, 11:46:03 »
 :evil: :tongue3:
 [smilie=clap] :thumbsup:
 :cool2:

Offline Rookie

  • *****
  • Postova: 2932
  • Z1000 / Piaggio X7 250 i.e./ Piaggio Energy mc1
Odg: JEDNU PLAVU UJUTRO, JEDNU SMEđU UVEčER - OBAVEZNO
« Odgovori #12 u: 04 Rujan 2012, 13:19:51 »
Odličnoooo  :klanjase:

Vjerujem da su te vise bolila leđa dok si ovo sve pisao neg dok si vozio do gore i natrag.... :klanjase:

Du moto đir do gore ha ha to bi bilo vrlo zanimljivo a i ravno čudu :)
-AKO NEZNAS PSOVAT,KUPI TOMOS-a*  
 :peace:  (èita se ruki)

Odg: JEDNU PLAVU UJUTRO, JEDNU SMEđU UVEčER - OBAVEZNO
« Odgovori #13 u: 04 Rujan 2012, 15:45:42 »
Ja se cijelo vrijeme pitam zasto ti nisi prije pisao putopise?! 
[smilie=clap] [smilie=clap] [smilie=clap]


Odg: JEDNU PLAVU UJUTRO, JEDNU SMEđU UVEčER - OBAVEZNO
« Odgovori #14 u: 04 Rujan 2012, 21:05:44 »
najs,veri najs :thumbsup:
nemamo ni¹ta,ostala samo plava crta