Uf, jeste zahtjevni, ja sam uvijek bjezao iz skole kad su se pisali sastavi, ali probacu nesto.
Once upon the time there was...
Ne ovo je pogresan pocetak. Haj'mo opet.
Dakle prosle godine moj kolega iz firme & me smo uboli cijelih 10 dana odmora u komadu. Posto su nam Pirineji predaleko, pala je odluka za Alpe i to dio najblizi Austriji - tromedja Austrije, Svicarske i Italije, ukljucujuci Dolomite.
Malo smo pogledali mape (hm, malo zanaci - slinili smo nad njima 10 dana pokusavajuci da strpamo sto vise u zadato vrijeme) i odlucili da bi prelijepo selo Andermatt, koje smo znali od prije, bilo dobra polazna tacka za bar dva dnevna izleta. Nazvali smo tetu (isto tako poznatu od prije) i rezervisali sobu za dvije noci (ako se dobro sjecam oko 35 EUR po osobi sa doruckom i garazom za bikere).
Ovo gore je Andermatt
Posto obadvojica mrzimo Autobahn, (kad mijenjamo gume obicno je profil samo u sredini jos OK:)) odlicili smo da utovarimo makine u voz iliti vlak do austrijske granice i izbjegnemo oko 600 km zombijanja po istom. Nazalost polazak je bio u 6:15, utovar motora od 5 do 5:30. Ustao sam u 3:45, napipao motor i odvezao se nekih 30 km do stanice na ugodnih 7 stepeni sa sitnom kisom.
Utovar je prosao OK, malo je tricky jer motori idu prvi, tako da sam morao voziti nekih 6 vagona sa 10 cm prostora iznad windshielda. Lezanje na FJR-u bas i nije najbolji nacin voznje, to je bio prvi put u mom zivotu da sam pozelio R-a
. Voznja vozom je bila dosadna, piva skupa, kafa ocajna, kisa uporna. Nas dvojica smo vec razradjivali alternativne rute prema obali, jer ako je na 600 m nadmorske visine 7-10 stepeni, iznad 2000 je minus. Oko 13 smo istovarili motore, kisa skoro stala, jos uvijek je prohladno.
Od stanice do granice sa Liechtensteinom je oko 6-7 km, tankanje u Austriji - jeftinije, na granici nas po obicaju nista ne pitaju, i evo nas u Liechtensteinu. Drzava je super, ima vise krava nego stanovnika, standard im je jadan (i kravama i ljudima), cijene 'nako. Za 25 minuta smo preko granice u Svicarskoj, prelazimo jedno ne previsoko brdo i sa druge strane.... (fanfare u pozadini)
... SUNCE!
Stajemo odmah da se ustinemo, jos uvijek je tu. Nevjerica u nasim redovima, ali sta je tu je, vozimo dalje prema prvom prijevoju (jel' se ovako kaze pass?).
Prvi tog dana, temperatura 20 i kusur, poceli smo da se znojimo ispod gorotexa. Poslije jos par slicnih grozota, predvece stizemo u Andermaat, smjestamo se u sobu i odlazimo u izvidjanje. Sve je puno mirnije i praznije nego zimi, dosta lokala ne radi, ali ipak je OK. Izgleda kao Dubrovnik van sezone
To je bio prvi dan, oko 200 km po najljepsim cestama u Evropi.
Kad iskopam mape iz mracnih dubina mojih diskova nakacicu ih.
----- ovdje ide mapa
------
Sutradan smo napravili dnevni izlet od oko 270 km, sto je za nas dvojicu otprilike mjera za Alpe. Taj tempo nam daje vremena za slikanje, uzivanje u prirodi i pristojnu pauzu za rucak. Vozili smo u ljetnjim (perforiranim) jaknama i sa istim takvim rukavicama. Temperatura je bila izmedju 20 i 25 na visinama 1500 - 2350 m.
Interesantno je da Kawa sa slika nije imala nikakvih problema sa naglim promjenama nadmorske visine vise puta dnevno iako ima karburatore. Vecina ovih cesta, ako ne i sve, je sagradjena itokom prvog svjetskog rata, uglavnom manuelnim radom ratnih zarobljenika. Ponegdje su zadrzane originalne dionice zbog istorijskih razloga:
ovo dolje je dvosmjerna cesta, iza pouzdanih rubnih kamencica je oko 400 m skoro okomite strmine
Ovo pisanje bas iscrpljujuce, nastavicu malo kasnije
Tema: Jodlanje za dva motora (Posjeta: 9836 vremena)