čitajući danas auto klub naišao sam na tekst o jednom od največih vozača u povjesti moto GP-a, Wayne Rainey-u. Ja sam s oduševljenjem gledao njegove vožnje, vjerujem i ostali koji ga se sjećaju, pa sam pomislio da bi ovakva tema mogla biti interesantna, pogotovo mlađima koji se ne sječaju svih tih legendi motociklizma.
VELIKA KARIJERA TUŽNOG KRAJA
Amerikanac Wayne Rainey jedna je od najvećih legendi svjetskog motociklizma. U 'kraljevskoj' je klasi ostvario 24 pobjede i tri naslova prvaka, a vrhunsku karijeru prekinuo je pad na VN Italije 1993. godine nakon kojeg je ostao paraliziran.
Rođen je 23. kolovoza 1960. godine u Downeyu, predgrađu Los Angelesa. Wayneov otac Sandy natjecao se u karting prvenstvu, a sredinom 60-tih počinje se baviti motociklizmom. Oktanima zaraženi Wayne već u dobi od 6 godina počinje nizati krugove na Hondi od 50 ccm. Zbog odlične tehnike i divljeg stila vožnje ubrzo napreduje te s navršenih 18 godina započinje profesionalno bavljenje motociklizmom.

Nakon pobjede 1981. godine u New Hampshieru na tvorničkom Kawasakiju u klasi GP250, japanska ga momčad prijavljuje u AMA Superbike prvenstvo za slijedeću godinu. Mladi Rainey tada postaje momčadski momčadski kolega aktualnom prvaku, Eddieu Lawsonu, ali svojim nastupima dokazuje kako je vozač dostojan takvog mjesta. Na prvu pobjedu nije trebao dugo čekati, a sezonu završava treći. Već 1983. godine pobjeđuje na šest utrka i osvaja naslov.
Nažalost, zbog recesije početkom 80-tih i drastičnog pada prodaje motocikala, Kawasaki se povlači iz prvenstva, a Rainey na poziv svjetskog prvaka, Kennya Robertsa, odlazi u Svjetsko prvenstvo u klasi GP250. Pomalo preuranjeni odlazak pokazao se promašajem. Sezonu 1984. Rainey završava na osmom mjestu te se vraća u SAD i potpisuje ugovor s Hondom za nastup u GP250 i AMA Formula One seriji. Iako 1985. godina nije bila pretjerano uspješna, 1986. je sve to nadoknadio osvojivši 6 od 9 utrka u Superbike prvenstvu za tvorničku momčad Honde.

Sezona 1987. pamtit će se po osvajanju drugog Superbike naslova, ali i početku legendarnog rivaliteta između Raineya i Kevina Schwantza. Povratak Svjetskom prvenstvu dogodio se 1988. godine kada potpisuje ugovor za momčad Yamaha Roberts u klasi 500 ccm. Debitantsku sezonu završava na trećem mjestu, a već slijedeću na drugom.
To je bio početak Raineyove vladavine u najjačoj klasi. U sezonama 1990., 1991. i 1992. dominantno osvaja tri uzastopna naslova svjetskog prvaka, a njegove fenomenalne bitke s velikanima poput Kevina Schwantza, Michaela Doohana i Johna Kocinskog prepričavale su se godinama. U šest sezona provedenih u najjačoj klasi ostvario je 24 pobjede, a prema naslovu je pojurio i 1993. godine.

Nažalost, pad u Misanu prekinuo je njegovu karijeru na vrlo okrutan način. Na toj VN Italije 1993. godine izgubio je kontrolu nad motociklom i doživio težak udes nakon kojeg je ostao paraliziran. Međutim, čak ni takva tragedija nije ga odmaknula od trkališta te je, poput Franka Williamsa u Formuli 1, nastavio raditi kao menadžer momčadi Marlboro Yamaha. Tek 1998. godine odlučio se u potpunosti povući. Naporan raspored u momčadi sve ga je više umarao pa se stoga odlučio vratiti u Kaliforniju i vrijeme provoditi u društvu obitelji.
KARIJERA:
1988. - 3. mjesto u klasi 500 ccm s Yamahom YZR500
1989. - 2. mjesto u klasi 500 ccm s Yamahom YZR500
1990. - 1. mjesto u klasi 500 ccm s Yamahom YZR500
1991. - 1. mjesto u klasi 500 ccm s Yamahom YZR500
1992. - 1. mjesto u klasi 500 ccm s Yamahom YZR500
1993. - 2. mjesto u klasi 500 ccm s Yamahom YZR500
VIDEO: Wayne Rainey
[youtube=425,350]AEGH7Q7s-As[/youtube]
[youtube=425,350]rwa1JHGys60[/youtube]
http://www.autoklub.hr/clanak/art-2008,2,20,velikani-wayne-rainey,2925.auto