Dan kad su Grobnikom jurili najbolji
Povijest Svjetskog prvenstva u motociklizmu zadire duboko u prošlost, a samo stariji poznavatelji ovog vrlo atraktivnog sporta sjetit će se da je i Grobnik bio dio tog ekskluzivnog svijeta. Od posljednje utrke prošlo je više od 17 godina, pa smo se odlučili vratiti u prošlost i još jednom proživjeti taj dan
Oktanski sportovi na području Kvarnera imaju duboke korijene, bogatu i slavnu prošlost, te dugogodišnju tradiciju. Priče o utrkama svjetskog karaktera započele su na cestama Preluka.
Preluk je bio prethodnik našem najpoznatijem automotodromu Grobniku. Kvarnerski zaljev koji je sve do 70-ih bio naša (motociklistička) verzija utrke u Monte Carlu i u kojem se vozila Velika nagrada Jadrana, bodovana je za Svjetsko prvenstvo.
Od godine 1977. utrke su se mogle odvijati isključivo na motodromima, pa je po hitnom postupku izgrađena staza na Grobničkom polju. Isprva se radilo od jednoj od najmodernijih pista tog vremena, no protok vremena nisu pratile adekvatne investicije. Ipak, sve do izbijanja Domovinskog rata na Grobnik su dolazili najbolji svjetski motociklisti.
Posljednja velika međunarodna motociklistička utrka održala se 17. lipnja 1990. godine, a uključivala je velika imena motociklističkog svijeta kao što su Wayne Rainey, Kevin Schwantz i Mick Doohan. Tadašnji motocikli najjače klase bili su pokretani dvotaktnim motorima od 500 kubika.
Problemi su uslijedili već na samim kvalifikacijama. Francuz Christian Sarron doživio je tešku nesreću nakon koje su ga suci uz stazu doslovno odvukli sa staze. Takav postupak nije prošao dobro u očima vozača koji su optužili organizatore za lošu organizaciju i neprofesionalni pristup.
Ni utrka nije prošla ništa mirnije. Kockastu zastavu vidjelo je devet od 16 vozača koji su se našli na startu utrke. Amerikanac Wayne Rainey poveo je od samog starta budno praćen Australcem Mickom Doohanom i Britancem Niallom Mackenzijem.
Iza njih, teška nesreća Britanca Rona Haslama i Amerikanca Randyja Mamole. Haslam je dodirnuo Mamolu zbog čega je izgubio ravnotežu i iz utrke izbacio obojicu.
Jedna od legendi Moto GP-a Kevin Schwantz nakon lošeg starta na polovici utrke nalazio se na devetom mjestu, no ubrzo je pronašao ritam, te se svakim krugom sve više približavao vodećima.
Nakon što se krug za krugom penjao u poretku sve do trećeg mjesta, ali vodeći Rainey, u tim je trenucima, bio predaleko da ga se sustigne. Tako se najveća borba odvijala za drugu poziciju. No Schwantz je bio preveliki zalogaj za Mackenzija koji je utrku završio na trećem mjestu ispred Micka Doohana.
Završni period utrke obilježila je još jedna teška nesreća. U borbi za peto mjesto stradali su Sito Pons i Pierfrancesco Chili. Španjolac je izgubio nadzor nad svojim motociklom prilikom prolaska osmog zavoja, a neposredno nakon te situacije, punom brzinom na njegov motocikl naletio je Talijan.
Zbog tih brojnih nesreća stazu u Rijeci, inozemni su novinari proglasili stazom smrti i da Domovinski rat nije zadesio Hrvatsku, Grobnik bi zasigurno ostao bez domaćinstva utrka svjetskog karaktera.
U ratnim godinama zbivanja na Grobniku bitno su opala, no čini se da se stvari ipak kreću nabolje. Motociklistički Grand Prix još nije moguć, no iz godine u godinu su se polako dobivale dozvole za utrke motocikala na europskoj i svjetskoj razini (SP motocikla s prikolicom) te za automobile do razine Formule 3000, GT i prototipove.
Tema: Grobnik, nekad i sad (Posjeta: 10085 vremena)