Evo pošla gazdarica na posao pa se ja malo dokopao laptopa. Ne mogu dugo jer idem sa Penny na kavu ( faberu :p )

Krenuo sam u srijedu oko 11 ujutro i do rijeke mi je trebalo svega 13 sati. Do šibenika je sve bilo u redu a onda je počela lagana kišica što nije bio problem, ali malo iza zadra je počela takva oluja da se nije prst pred nosom vidio. spas sam potražio na pumpi ali svejedno tako je padalo da je i pod pumpom bilo sve mokro da sam se moro sakrit u butigu na pumpi, sve sam im skvasio

Tu me spasilo paxovo kišno odijelo, hvala
Tu nisam puno izgubio na vremenu, kiša je prošla i malo sam sporije vozio zbog mokrog puta, ali ništa posebno. Pravi problem se pojavio nekih 80km prije karlobaga. Prvo je počeo lagani povjetarac a onda je počelo tako puhat da sam razmišljao da se okrenem natrag. Cesta sve okuka na okuki, i to sve neke hebene od 500°

cesta mokra a mene nosi vamo tamo. Dospio sam nekako do karlobaga, pa do senja, ni tu nije prestajalo, nego tek 30-ak km od rijeke je popustilo. Tu sam vozio 30-50km/h a kad bi sa druge strane išao auto morao bi stat i čekat da prođe da me ne baci u drugu traku i puno puta me imalo zbacit sa ceste ali nije zahvaljujući mojim vozačkim vještinama

i ono ne mogu vjerovat koliko je ta dionica zahtjevna i opasna i sve. Nema šanse da tuda više ikad prođem. Konačno krevet, neznam za sebe, poruka milijun i poziva, odgovorao sam dok nisam zaspao...
Budim se ujutro, dan nevjerojatan, sunce prži a nije ni 7 sati. Iz rijeke krećem već 20 do 8 jer sam mislio da će potrajat dok nađem grobnik. Tako je i bilo

na grobnik sam došao tek sat kasnije. Gledam stazu i samo što ne iskočim i kože

Stižu Buba, Lolo, Vesna i Maja, a sa njima i moje gume i oprema. Brzo se oblačimo, montiramo gume, i onda konačno grobnički asfalt

sav umor i bolovi odjednom nestaju, nije mi više vruće, ništa mi ne smeta, samo gledam stazu dok mi dundo lijepi naljepnice po motoru. Nastavak slijedi sad moram ić