Ne znam odakle da počnem.
Prvo, bilo je odlično
Hvala Doktoru i Nikši koji su me 3 dana trpjeli i čuvali i pazili. U rano jutro, prije nego su motori izašli na stazu, pješke smo obišli cijelu stazu (4.2km!) gdje su me upoznali sa osnovama vožnje po stazi.
Oko 11 sati konačno izlazimo na stazu. Malo je teško opisat kako sam se tad osjećao
U glavi mi se vrti tisuću misli, na brzinu vrtim sve one savjete i stvari što sam čuo/pročitao sa svih strana. A već nakon par krugova sam razočaran, i vidim koliko zapravo ne znam vozit. Prvi ulazak u box, nisam siguran usudim li se izać opet. Za 5 minuta evo me opet na stazi.
Kasnije se uspjevam malo smirit, i nakon ulaska u box slijedi iznenađenje: lap timer pokazuje 1.56 i nešto, ja cijeli van sebe
Osjećam se super, brzo na tankanje i opet na stazu prije nego se gume skroz ohlade. Onda sam zakačio lijevim osloncem za nogu za asfalt i dobro se stresao, par zavoja dalje zakačio je i auspuh i cijeli motor se zaljuljao i tu sam se tako dobro usr..prepo
Ostatak dana samo mi se to vrti po glavi, grčevito držim motor, vrijeme neće ispod 2 minute...
Na kraju dana pogledali smo snimke, nikša je 2 kruga vozio iza mene i snimao me pa sam vidio jako puno grešaka koje sam sutradan planirao ispravit.
Sutradan opet razočaranje - koliko se god trudio ispravit greške koje sam vidio na snimci, ispada da radim samo još goru stvar. Po glavi mi se opet vrte scene gdje mi motor struže po asfaltu, strah me pada, vrijeme još gore, neće ispod 2.05 koliko god se trudio...pokušavam još par puta poslijepodne, ista stvar. Razmišljam u sebi zašto mi je ovo trebalo, da mi je ovo prvi i zadnji put da sam na stazi, nemam ja tu što tražit. 2 sata već nisam izašao na stazu, već sam se presvukao, promatram sa zida kako motori idu preko ciljne...
Dan je već pri kraju, imam pola rezervara još, nešto me ipak kopka, oblačim kombinezon, malo popustim ovjes sprijeda jer mi je 2 puta pustila prednja rota na kočenju prije jedinice. Ovaj put gume zagrijavam samo 1 krug, par krugova iza otkrijem struganje koljenima, i osjećao sam se puno bolje kad sam saznao da ću puno prije zastrugat ja nego neki dio motora. Zadnje krugove provedem strugajući kroz većinu lijevih bogena, a vrijeme strmoglavo ide na dolje. Uspijem odvrtit 1.55.7 i tu sam izašao jer sam već bio 8 krugova na rezervi. Nisam imao više za gorivo, a siguran sam da bih uspio još spustit kad sam se konačno uspio oslobodit tog straha od struganja. Darko mi mjeri temperaturu guma i temperatura na rubu je bila 65°, što je 10-ak stupnjeva više od prethodnih mjerenja.
Oduševljen izlazim iz boxa, ne mogu vjerovat da smo na odlasku. Vraćamo se kući, cijelim putem ništa ne govorim samo mi se grobnik vrti u glavi. Pun novih iskustava, saznanja, stižem doma i već razmišljam kako bolje pripremit i sebe i motor za idući posjet grobniku. Ovisnost...a nije mi nimalo žao što sam se navukao
čestitke Nikši i Lolu za sjajnim vremenima. Nikša smiren i precizan kao švicarski sat, Lolo žestok i agresivan, 2 različita stila vožnje na sličnim vremenima i naganjanje njih dvojice je izgledalo stvarno spektakularno
I što reć na kraju. Ne mogu vjerovat da sam sa 20 godina dobio priliku da iskusim ovako nešto. I samo mi se po glavi vrti kad ću opet. Preporučio bih vam svima da odete bar jednom, bez obzira na što i kako vozite, jer se sa staze vraćate sa hrpom novih iskustava koja će vas učinit boljim i sigurnijim vozačem na cesti
Tema: Grobnik, 26.10.2006. (Posjeta: 6539 vremena)