Nakon prvog izlaska na stazu sa Tornadom 1130 koji baš i nije dugo potrajao (3 kruga) o čemu ću vjerovatno pisati drugom prilikom, organizator nam je na parkingu ispred staze u Santa Monici predstavio TRE 1130 K,  Benellijevu verziju Multistrade, odnosno bolje rečeno križanca Multistrade i TDM-a.

Kako i priliči talijanima, same motore su sklopili večer prije pa im organizacija nije mogla proći bez manjeg đumbusa (jedno vrijeme se nije znalo tko vozi, tko slikava ... i dr.).

Ali sve je odmah zaboravljeno kad se okrenuo ključ i kada je zabrundo veliki trocilindraš.

Vodič nas je poveo kroz možda najljepši put za ovaj tip motora: kratki pravci, mješavina dugih brzih i kratkih bogena, uz uspone i nešto makadama, a sve to uz okoliš talijanskog turističkog raja: Rimini, Misano, Pesaro, Miramar, ...

Odmah sam zamjetio da TRE 1130 K, ima mogućnost promjene mape paljenja na jedan prekidač, tako da se zbog jako velikog okretnog momenta 115Nm @ 6250 o/min prilikom manjih brzina, a specijalno u manjem stupnju prijenosa izbjegnu trzaji pri dodavanju i otpuštanju ručice gasa. Što se moje procjene tiče ovo je vrhunsko rješenje za gradsku vožnju ili vožnju po kiši, a i uštedi se nešto goriva.

Na otvorenoj cesti TRE - K se vozi izuzetno glatko i udobno, u skoro cijelom režimu rada ima dovoljno snage pa nekad čak i previše, recimo na izlasku iz sporijih zavoja zna propeti prednji kraj ili čak ostati na zadnjem kotaču ako si se malo dulje zadržao na gasu. Benelli tvrdi da je nekih 100 Nm na raspolaganju već od 4500 o/min (uvjerili smo se da je istina).

Ciklistika TRE-K fenomenalna, u nijednom trenutku se ne može osjetiti 202 kg suhe težine koliko tvrdi proizvodač. TRE pada u zavoje skoro kao da si na super-motu, tu i tamo sam dodirnuo tlo vrhom cipele, kada se išlo uz veći uspon sa oštrijim zavojima (serpentine).

Položaj za volanom više podsjeća na neki sport enduro ili čak R, mislim da mi je Benelijev tehničar rekao da je vozačevo sjedalo na visini od 810 mm, što je dosta nisko za ovakav tip motora. Volan je dosta širok i u ravnini vrha rezervoara tako da je sjedanje ipak dosta ispravljeno. Vjetrobran se ručno može podesiti na tri pozicije, jedina zamjerka što baš nije čvrst kao kod kolega Njemaca ili Japanaca, pa zna zatitrati na većim brzinama.

Tvorničke gume su bile baš pogođene, Dunlopove D270 u mjerama 120/70-17 prednja, i  180/55-17 zadnja rade izvrstan posao, mada ne znam kako bi se ponašale prilikom žešće i brže vožnje za koju je ovaj motor i više nego sposoban.

Još samo nešto o ovjesu i kočnicama. Prednja vilica je impresivna, 50mm Marzocchi izgleda tako da dobiješ osjećaj kako je motor uhvaćen prednjim krajem za samo tlo, zadnji mono amortizer je Extremetechov i nešto je drugačiji od modela koje se ugraduju na TNT ili Tornado. Brembove kočnice naprijed, iako ne sa radijalnim kliještima promjera 320 mm daju izuzetan osjećaj stabilnost pri kočenju bilo sa manjih ili dosta većih brzina na asfaltiranom putu, jedino su možda malo prežestoke na makadamu pa treba dosta prilagođavanja od strane vozača kada se prelazi sa asfalta na makadam.

Recimo da je Benelli ovaj put napravio izuzetan motor za svakodnevnu upotrebu i u gradskim, a posebno međugradskim putnim uvjetima koji takodjer sadrži dozu ekskluzivnosti i nadam se da ću vam uz naše zastupnike za Benneli u Dubrovniku uskoro moći prezentirati (što je i u planu) TRE-K i druge modele (TNT,  Caffe Racer...) naravno uz testnu vožnju.


Evo i nekoliko fotografija talijanskih ljetovališta:

Kafić i bazen na stazi - nešto slično kao kod Dede na Grobniku :-)

Tekst i fotografije: Alek

Komentari (0)