Ovo područje naseljeno je još u vrijeme neolita, a smješteno je na uskoj prevlaci koja spaja kontinentalne prostore s poluotok Pelješcem. 1333. godine ovo područje dolazi u posjed Dubrovačke Republike, koja odmah počinje plansku izgradnju gradića Stona i Malog Stona s drugim na svijetu, po veličini, fortifikacijskim sistemom radi zaštite plodnog stonskog polja, poluotoka Pelješca i slanica.
Po svom privrednom i strategijskom značenju Ston je bio nakon Dubrovnika najvažnije mjesto Dubrovačke Republike. To potvrđuju i monumentalne zidine, izgrađene u 14. i 15. stoljeću duge više od 5 km, visoke 5-10 metara, utvrđene sa četrdesetak kula i bastiona. U 14. st. počela je izgradnja Malog i Velikog Stona, jednoga na jednom, a drugoga na drugom dijelu obale Stonske prevlake. Utvrđena su zajedničkim zidinama, koje idu od jednog do drugog kanala, što je bilo od velike važnosti za obranu Pelješca i čitavog zpadnog dijela Republike.
U dnu Stonskog kanala nalaze se velika prirodna solila, u kojima se stoljećima proizvodila morska sol - toliko dragocjen monopolni proizvod Dubrovačke republike.
U kanalu Maloga Stona, u Bistrini, poznata su uzgajališta kamenica. Tu je i lijepi otočić nazvan i "Otok života". Nedaleko od Stona je prekrasna uvala Prapratno sa stoljetnim maslinicima, mediteranskom makijom i čistom pješćanom plažom, pokraj koje je jedan od najljepših autokampova na ovom području.

Stonske zidine
Jedinstvena fortifikacijska cjelina po svojoj veličini (5,5 km) i monumentalnosti, ali i po svojoj idejnosti odnosno obrambenim i urbanističkim rješenjima. Zidine počinju ili završavaju s dvije velike tvrđave : Koruna u Malom Stonu i Veliki kaštio u Stonu, a treća najmonumentalnija je Bartolomeo na brdu iznad Stona.