Kada na ovo dodamo udaljenost do Splita od nekih 200-tinjak km ispada da do Misana vozimo samo oko 300 km što je otprilike pola puta do našeg Grobnika. Uz pomoć Via Michelin i Google Maps vidjeli smo otprilike kuda moramo ići, gdje ući, a gdje izaći sa auto ceste itd.

Darko i ja se dogovaramo da krenemo u subotu popodne oko 15.30h tako da, zbog velike vrućine, imamo vremena odmarati putem do Splita. Navlače se kombinezoni i točno u dogovoreno vrijeme krećemo sa mosta. Velika je  vrućina i uz poznate zastoje i radove na cesti već pomalo prokuhavamo i prije Neuma. Ipak odlučujemo da je prvo stajanje u Pločama i vozimo ravno do kafića Night Spot koji je okupljalište tamošnjih bikera. Tamo zatičemo Alena i ekipu iz Neretvanskih Gusara i odmaramo dobrih pola sata. Za slijedeću stanicu odlučujemo se za Makarsku što je otprilike pola puta do Splita. U Makarskoj je uz odmor na programu sladoled i kolači te nakon toga slijedi zadnja etapa do Splita. U Splitu pravac u McDonalds na večeru i još prije odlaska u luku stajemo na benzinskoj pumpi tako da u Italiji ne moramo brinuti o tome. Na Jadrolinijinom brodu Ivan Zajc smo u 20.30h, smještamo se u kabinu i odmah na dugo očekivano tuširanje i osvježenje. Prije toga na recepciji broda dogovarmo da kombinezone za vrijeme boravka u Italiji ostavimo u kabini tako da možemo ići na stazu laganije obučeni.

U Anconu stižemo točno u 7 sati ujutro. Nakon brzih graničnih formalnosti krećemo prema Autostradi Adriatici i Misanu. Sve je odlično označeno i nakon 15-ak km vožnje bez ikakvih problema pronalazimo ulazak na auto cestu. Uz već spomenutu pomoć Via Michelina znamo da izlazimo na izlazu Cattolica i da ćemo se voziti točno 70 km što je vrlo važna informacija jer, kako smo kasnije vidjeli, nigdje nije označeno da je tu baš izlaz za Misano i stazu. Na naplatnim kućicama susrećemo se sa prvim znakom dobre organizacije prometa: izdvojen je poseban izlaz samo za motore i sve ide jako brzo i bez rampi. Tek je nešto poslije 8h ali motoristi već pristižu i uključujemo se sa njima u kolonu prema stazi.

Još u samom početku planiranja odlaska na utrku važno je bilo obećanje gosp.Miljenka Gojića (Migo Moto) da će nam osigurati propusnice za paddock. Sve je dogovoreno s njim, a on je kontaktirao Marka Jermana kojeg sponzorira i koji vozi prvenstvo Superstock 1000 koji će nam nabaviti propusnice. Imamo Markov broj mobitela i bilo nam je bitno da stignemo na stazu što ranije jer smo znali da Marko ima warm-up u 9 sati. Zovemo ga nešto poslije 8.30 i Marko se ispričava da ne može odmah doći jer uskoro ide na stazu ali da ga pričekamo kod glavnog ulaza u 9.30h. Također napominje da ima i problem sa propusnicama jer su talijani podijelili sve svojima ali da ne brinemo, smislit će nešto. Pronalazimo prilaz prema glavnom ulazu ali tu imamo i prvu prepreku: redari, ograde i prolaz samo sa propusnicom. Pokušavamo komunicirati sa redarom na engleskom ali ne ide i onda mu bubnemo nešto kao na talijanskom da nam je prijatelj tamo koji ima propusnice i za divno čudo ovaj nas pušta unutra, valjda mu je bilo dosta svega. Parkiramo motore ispred samog glavnog ulaza, presvlačimo se u kratke hlače i majice i čekamo da Marko nazove. Točno u 9.30 javlja se Marko da dolazi na bicikli; znak raspoznavanja crvena Akrapovič majica. Donio je dvije propusnice, jednu je uzeo od oca, a drugu od Luke Nedoga, slovenca koji također vozi Superstock 1000. Ulazimo u paddock i Marko nas vodi okolo. Imamo malo vremena jer mu je uskoro utrka i Marko nas pokušava provesti na tribinu ali tamo se ne može ni sa propusnicom i onda na kraju otkrivamo da se može doći na terasu na krovu glavne zgrade uz startno/ciljnu ravninu. Ostajemo tamo i privremeno mu vraćamo propusnice jer su im potrebne za utrku. Nalazimo se točno iznad ciljne crte i vidimo dobar dio staze. Uskoro počinje utrka klase Superstock 1000 u kojoj Marko ima lošu startnu poziciju jer cijeli vikend ima problema sa motorom. Na sredini utrke na ciljnoj ravnini raspada se MV Agusta A.Badovinija i zbog ulja na stazi utrka se prekida. Bit će ponovni start i vremena će se zbrajati. Nakon 10-ak min zvoni mobitel, Marko zove da pita jesmo li još gore i je li sve u redu. Ne možemo  vjerovat i kažemo mu da je sve ok, da ga pratimo i da samo nastavi. Marko je završio utrku tek na 26. mjestu i nije zadovoljan jer nešto ne štima sa motorom. Njegov team taj isti motor koristi i u talijanskom prvenstvu gdje su nedavno imali jedan pad i Marko kaže da motor nije dobro sklopljen te da ima problem sa prednjim ovjesom. Usprkos svemu izgubio je samo jedno mjesto u ukupnom poretku i sa 12. pao na 13. mjesto. Ostajemo gledati prvu trku Superbike-a u kojoj Bayliss pobjeđuje, a Biaggi jednim glupim potezom krajem utrke u borbi za drugo mjesto ruši Hagu i sebe i tako Corseru poklanja drugo, a Kagayami treće mjesto. Četvrti je James Toseland koji se ne snalazi najbolje na modificiranoj stazi u Misanu.

Nakon utrke odlazimo ponovo do boxa Jermanovih te nas vode do njihovog kombija na kavu i sok. Ostajemo tu dobrih sat vremena u  razgovoru sa Markom i ocem Vinkom. Dok smo tako pričali primijetili smo da se oko nas na skuterima vrte Bayliss, Corser, Biaggi i društvo  i shvatili da smo na parkingu gdje se nalaze auto-domovi svih vozača i na koji smo uspjeli ući jer smo došli sa Jermanovima.  Ostajemo s njima sve dok su se spakirali i otišli, a onda krećemo pronaći nekog od vozača. Corser nam je prebrz i ne stignemo ni reagirat dok proleti sa skuterom. Nakon toga pokušavamo zaustavit Baylissa ali je onako u vožnji samo rekao da žuri i da ne može stajati.  Vidimo da je Biaggi došao u svoj auto-dom i čekamo ispred. Kad smo već mislili da ćemo ga uhvatiti jer nema nikoga osim nas dolazi neki tip iz Alstare tima i kaže da nema ništa od fotografiranja sa Maxom koji se u međuvremenu presvukao u kombinezon jer odlazi na drugu utrku. Kad smo se već pomirili sa time da su nam svi promakli bacamo pogled na susjedni auto-dom znakovite registracije „TO52LND" ispred kojeg je parkiran skuter Ten Kate Honda tima. Više ne mičemo nigdje iako vidimo da se nedaleko od nas pojavio i Rolfo. Toseland ubrzo izlazi i nakon što sam ga pitao za fotografiranje bez problema pristaje i fotografira se sa obojicom, još sam mu uspio i napomenut da smo iz Hrvatske. Sad je vrijeme da i mi pođemo pogledati drugu utrku koja počinje za pola sata i ponovo smo na terasi odakle gledamo cijelu utrku. Bayliss je opet neuhvatljiv iako je Haga bio uz njega gotovo cijelu utrku. Biaggi se nakon lošeg srednjeg dijela utrke na kraju uspio domoći trećeg mjesta ispred Kagayame, Corsera i Toselanda.

Ubrzo nakon završetka utrke i mi odlazimo jer se bojimo gužve na cesti, a ne bi bilo dobro zakasniti u Anconu na brod. Međutim odmah na izlasku sa staze vidimo da su promet organizirali u dva različita pravca tako da sve teče bez problema jedino se malo duže okolnim cestama vozimo do autostrade. Tu je opet postavljen poseban prolaz za motore i nema nikakvog zastoje jer kartice dijele iz ruke praktično bez zaustavljanja. U Anconu stižemo dovoljno rano da imamo vremena u luci zasjesti u obližnji kafić i čekati na ukrcaj. Točno u 21h krećemo za Split gdje stižemo u ponedjeljak u 7 sati i onda bez zaustavljanja vozimo do Dubrovnika. Doma smo već nešto poslije 9 sati.

Bio je ovo još jedan izuzetan događaj koji se teško može ponoviti. Sve nam je proteklo puno bolje nego smo se nadali i bez ikakvog problema.
Koliko to zadovoljstvo košta?
Cijena trajektne povratne karte uključujući motor je 1.619 kn što i nije tako strašno ako se računa da su tu dva noćenja sa doručkom. Prešli smo ukupno 646 km što je oko 360 kn goriva, a autostradu smo platili 7.80 €, dakle sve skupa nešto preko 2.000 kn za put. Mi smo imali propusnice, ali karta za utrku (za ovo gdje smo mi bili) bila je 114 €.

Moramo se još jednom zahvaliti gosp. Miljenku (Migo Moto) i posebno našim domaćinima na stazi Marku i Vinku Jermanu. Nadamo se da ćemo im se barem malo odužiti ako dođu ovo ljeto u Dubrovnik kao što su obećali.

Komentari (0)